Nastup bošnjačkoga člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića u emisiji “Nedjeljom u dva” kod Aleksandra Stankovića izazvao je reagiranja u javnosti u Bosni i Hercegovini, ali i Republici Hrvatskoj. A Izetbegovićeve brojne tvrdnje bile su dobro naučene i više puta ponavljane teze koje su postale stereotip odnosa u Bosni i Hercegovini.
Tako je predsjednik Vlade ZHŽ-a Zdenko Ćosić usporedio Izetbegovićeve izjave s onima Radovana Karadžića iz 1991. godine. Korak dalje otišao je predsjednik Hrvatske republikanske stranke koji je Izetbegovića usporedio s Miloševićem te podastro kako je Armija BiH imala 331 registriran koncentracijski logor u kojem je tijekom rata bilo zatočeno 14.450 Hrvata, među kojima je više od 10.000 bilo civila.
I u odgovorima na brojna druga pitanja Izetbegović nije koristio jezik argumenata, bilo da se radilo o izmjenama Izbornog zakona, bilo položaju Hrvata, ni jednom u emisiji nije spomenuo presudu Ustavnog suda BiH u predmetu Bože Ljubića, koja je ustvari i “stvorila probleme” jer bez njezine provedbe neće biti moguće provesti izborne rezultate.
Ključno je bilo hrvatskoj javnosti, a što nije uspio, jer o tome svjedoče istupi čak i oporbenih političara Mire Bulja iz Mosta i Kreše Beljaka iz HSS-a, predstaviti Hrvate i hrvatsko vodstvo krivima za sve probleme BiH.
