Aljo Hodžić odlučio se, nakon pune četvrtine stoljeća provedene u Francuskoj, vratiti na svoju Drinu.
U mjestu Glamoč, na periferiji Goražda, izgradio je kuću, podigao plantažu malina i mali voćnjak kako bi radio ono što voli i što u Lyonu nije mogao pa svakog dana uljepšava dvorište, a društvo mu prave dva umiljata rasna psa prenosi Avaz. Iz BiH je otišao uoči rata. Imao je tada 30 godina i radio kao tehnolog u Rogatici. Iskustva u novoj državi, čiji jezik nije poznavao, za njega su, kaže, bila strašna.
Ušteđevinu uložio u Goražde
- Bilo je jako teško na taj način pronaći svoje mjesto na ovom planetu. Svi vas gledaju s neke visine, ljudi vas više žale nego što vam žele pomoći - kaže Hodžić. Poput većine ljudi s ovih prostora, i Aljo se uspio snaći, ali ne u svojoj struci, nego u građevinarstvu, gdje je napredovao do pozicije tehničkog direktora kompanije. Ušteđevinu iz Francuske uložio je u Goražde jer voli podneblje u kojem je odrastao. Radovao se prvim gajbama malina koje je sam proizveo, sa svoja dva psa uživa u zrakama zimskog sunca, a odnos sa susjedima je iskreniji i srdačniji. No, vratio se u nešto što, kako kaže, ne sliči ničemu. Najteže mu je što shvaća kako čovjek nije zaštićen, što radnici rade produljeno i vikendom, pa mladi odlaze u tuđu zemlju u potrazi za kruhom.
Obitelj u Francuskoj
- Da se ljudi vrate u BiH, presudi duša jer mi još nismo u kapitalizmu koji tamo gazi godinama, u kojem je sve manje druženja, a sve više interesa. Ali, i ovdje je sve više egoizma. To je posljedica sustava, nisu za to ljudi krivi - ističe Hodžić za Avaz.
Hodžićevi supruga i djeca žive u Lyonu i to su, kaže on, Bosanci izgubljeni za ovu zemlju. I sam je u dvojbi može li ostati u državi u kojoj se smeće baca u šume i potoke, u kojoj vlada korupcija i gdje zakoni za neke ne vrijede.
