Bosna i Hercegovina ima sve manje upisanih učenika u osnovnim i srednjim školama.
Za deset godina broj djece u školskim klupama smanjen je za čak 93.000, što znači da je izgubljen skoro cijeli jedan grad. Dok se prosvjetari bore, demografi upozoravaju da je to samo vrh ledenog brijega.
Bijeljina je jedan od rijetkih gradova u Bosni i Hercegovini u kojem je u novu školsku godinu upisano više prvašića nego ranije. Dok prosjek izvlače gradske škole, statistika je surova prema seoskim, javlja BHRT.
– U novoj školskoj godini smo upisali 17 učenika u prvi razred, 12 u središnju školu i pet u područno odjeljenje. Pored toga što imamo manji broj učenika za upis, u toku svake školske godine po nekoliko učenika prelazi u gradske škole, događaju se migracije iz sela prema gradu, ali i migracije prema inozemstvu, kaže Branka Stevanović, direktorica OŠ “Dositej Obradović” Suvo Polje.
Iako je broj upisanih učenika veći, nadležni kažu da su brojke samo privid i nema mnogo prostora za radovanje.
– Bijeljina je bogata narodom, ali taj narod se ne rađa, taj narod dolazi, dolazi iz drugih manjih jedinica lokalne samouprave, Vlasenica, Modriča, Sokolac, Han-pijesak, Bratunac, navodi Ljubica Mlađenović iz Odjeljenja za društvene djelatnosti Grada Bijeljina.
Stanje nije ništa bolje ni u ostatku Bosne i Hercegovine.
– Mi bilježimo pad broja učenika svake školske godine, ali imamo i situacije da bilježimo pad broja učenika i na kraju polugodišta. Taj trend se ponavlja, pa se broj učenika smanjio u zadnjih 15 godina, objašnjava direktor Pedagoškog zavoda Unsko-sanske županije Haris Smajić.
Manje djece u školama samo je vrh ledenog brijega i posljedica daleko dubljeg problema, smatraju demografi.
– Mi od 2019. godine, evo završena je 2022. godina, imamo sve manji broj stanovnika. Broj rođenih u Bosni i Hercegovini pao je ispod 26.000 na godišnjoj razini, a samo usporedbe radi, devedesetih godina je bilo 67.000 rođenih i time smo sve rekli, smatra demograf Stevo Pašalić.
Pored lošeg životnog standarda, sociolozi ističu da postoji cijeli spektar drugih razloga za pad stope nataliteta.
– U prošlosti smo bili mnogo siromašnije društvo, ali mnogo se više djece rađalo. Ja na pad nataliteta gledam kao na krizu tradicionalnog društva i tradicionalnih vrijednosti. Nije danas moderno imati više djece, prije svega, kaže sociolog Drago Vuković.
Iako na nivou entiteta, ali i lokalnih zajednica postoje određene mjere pronatalitetne politike, aktualna situacija pokazuje da su one često samo simbolične, ali i da se njihov efekt ne prati.
– To su mjere koje su, da kažem, samo formalne. Često, kada gledamo u praksi, vidimo da nema suštinskog pomaka, smatra Mirjana Ćuskić iz Helsinškog odbora za ljudska prava.
– U tom momentu se izbacilo nekoliko mjera, kao na švedski stol, i vi birajte što ćete negdje uzeti. Naprosto, ja se ne slažem i ne ide tako. Mjere, objektivno, nisu dale rezultate, mišljenja je demograf Stevo Pašalić.
Projekcije demografa za naredni period nisu nimalo optimistične. Ipak, sugovornici BHRT-a slažu se oko jednog – sve je vezano za ekonomiju. Ako se ne zaustavi odliv stanovništva i ne poboljša životni standard, škole će ostati potpuno prazne.
