Tuga, šok i nevjerica zavladali su od nedjelje Vitezom, ali i cijelom središnjom Bosnom nakon što je još jedna maloljetna osoba, 16-godišnjak, iz Viteza izvršila samoubojstvo, piše Večernji list BiH.
Brojna pitanja
Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova Srednjobosanske županije, od 2020. godine do danas pet maloljetnih osoba s područja te županije diglo je ruku na sebe, u posljednjih osam mjeseci dvije. Četiri maloljetne osobe koje su izvršile samoubojstvo iz istog su mjesta, iz viteškog Jardola. Podatak je to koji, uz neizmjernu tugu, unosi i ogroman strah, osobito među roditelje njihovih vršnjaka te otvara bezbroj pitanja koja traže odgovore. Postoji li veza između samoubojstava jer mnogo je toga što djecu povezuje, od mjesta u kojem su rođena i odrastala, međusobnih poznanstava i druženja? Ako takva veza postoji, što je moglo toliko utjecati na njih da svi odreda dignu ruku na sebe? Pitanja su to na koja nema jednostavnog odgovara, traže kompleksnu istragu i angažiranje različitih stručnjaka s velikom vjerojatnosti da odgovori na neka pitanja nikad neće biti pronađeni. Ono što je moguće u ovom trenutku je apelirati na roditelje, osobito tinejdžera, da više pozornosti obrate na ponašanje svoje djece, razgovaraju s njima i pokušaju srušiti zidove koje mladi u tinejdžerskoj dobi nerijetko podižu oko sebe, smatrajući svijet mjestom koje ne razumije njihove probleme i potrebe.
Misterij samoubojstava u Vitezu još je veći ako se zna da su žrtve redom bile jako dobri učenici, mirna i uzorna djeca, odnosno mladi. Još jedan podatak koji potvrđuje da pravila nema te da živimo u društvu sve većih izazova na koje je sve teže odgovoriti.
Na pokopu 16-godišnjaka iz Viteza na mjesnom groblju u Jardolu mnogi su došli ispratiti na vječni počinak još jednu žrtvu tko zna kakvih društvenih anomalija koje su dovele do tragedije, pete u nepune tri godine, koliko je samoubojstava maloljetnika u SBŽ-u zabilježeno u spomenutom razdoblju, četvrte u Vitezu.
Ne ponovilo se
O tragediji, koja je svojom veličinom odavno prešla granice mjesta i županije u kojoj se dogodila, Vitežani nerado govore, svjesni da odgovora na brojna otvorena pitanja nitko od njih nema, ali i iz poštovanja prema obiteljima žrtava.
Iza užasne tragedije koja je ih pogodila, uz brojna pitanja, ostaje i opomena da smo kao društvo zakazali plativši najveću moguću cijenu te da je krajnje vrijeme da pokušamo učiniti sve što je u našoj moći da se ovakve tragedije više nikome ne ponove. Jer za mnoge vršnjake onih koji su svoje živote odlučili prekinuti još nije kasno.
Tragedija koja je u crno zavila Vitez i središnju Bosnu može dobiti barem djelomičan smisao ako bude posljednja, odnosno da se nakon nje svi počnemo baviti uzrocima koji su doveli do nje, a ne posljedicama, često ne vodeći računa čak ni o obiteljima tragično stradalih mladih ljudi koji su za život tek sazrijevali, narušavajući njihovu privatnost u najvećoj boli koja im se mogla dogoditi.
