Zlatko Dalić miljenik je nacije otkad je preuzeo dužnost izbornika hrvatske nogometne reprezentacije. Simpatije hrvatske javnosti pobrao je ponajprije svojim iskrenim istupima, u kojima nije mistificirao ni svoju ulogu ni svoje poteze.
Takav stil nije bio svojstven njegovim prethodnicima. S tom ocjenom slaže se i dr. sc. Danijel Labaš, izvanredni profesor na Odsjeku za komunikologiju Hrvatskih studija, kojega smo zamolili da nam analizira ostale razloge zbog kojih je Dalić osvojio naciju. Piše Večernji list.
Nikome ne krade zasluge
– Jedan od razloga je i njegovo poštenje – kaže Labaš i dodaje: – Nakon uspješno završenih „dodatnih“ kvalifikacija Dalić je rekao da zasluge za to imaju i Čačić i njegov stožer, a ponajprije igrači. Zlatko Dalić ni u jednom trenutku nikome „ne krade“ njegove zasluge niti ih pripisuje sebi. Mi, obični ljudi koji volimo i pratimo nogomet, oduvijek volimo iskrene i poštene ljude, one koji su svjesni svojih mogućnosti, ali u prvi plan ipak stavljaju druge. Tako se stvaraju i zajedništvo i zajednica, a upravo je to temeljni cilj svake komunikacije, jer čovjek je biće odnosa i o tim odnosima s drugima ovisi i njegov život.
Kad je riječ o Dalićevim javnim istupima i stilu izražavanja, Labaš kaže da su mu nastupi potpuno otvoreni, ali i odmjereni te da je u komunikaciji vrlo jednostavan.
– Ne služi se frazama, govori izravno i jasno, a za njegov je stil presudno to što vodi računa o onima kojima se obraća. I to radi izuzetno dobro. Dok se obraća javnosti, on šalje poruke igračima. Njegove poruke govore o njemu kao odgovornom čovjeku, ali i kao stručnjaku. Iz njegovih je riječi jasno da za svoj dio posla preuzima odgovornost, ali i da odgovornost očekuje od svojih igrača i suradnika. Rekao bih da je takav govor posljedica njegova odgoja, u kojemu je naučio da se sve izgovoreno mora potvrditi i ponašanjem. Zato je njegova komunikacija i vjerodostojna, a vjerodostojnost se postiže potvrđivanjem vlastite kompetencije i visokih etičkih standarda – objašnjava Labaš.
Dalić često u svojim izjavama koristi riječ “poniznost”, koju dosad nismo čuli u vokabularu ni nogometnih trenera ni analitičara, a otkad ju je lansirao naš izbornik, sve je češće u uporabi. Doduše, ta je riječ kudikamo primjerenija duhovnom nego sportskom kontekstu. Što to govori o Daliću?
– Vidite, mnogi sportaši ne kriju da su religiozni. Sportaši često osjećaju da im, uza sav njihov napor, treba ne samo sportska sreća nego i poštovanje suparnika. Svaki sportaš zapravo mora biti ponizan. Nije slučajno što je Dalić tu riječ stavio u prvi plan. To je opet duboko povezano s njegovom duhovnošću, odgojem u vjerničkoj obitelji, što on ne skriva. Ponizan čovjek zna da se ne može osloniti samo na svoje snage, ali da mora dati sve od sebe; on zna da se ne smije bahato postavljati iznad drugih, ne smije se uzoholiti jer oholost vodi do podcjenjivanja drugih i precjenjivanja sebe. Kod našeg izbornika to se ne može dogoditi. Njegov je habitus potpuno drugačiji. U obitelji je sve naučio i u svojoj obitelji to živi: on poštuje sebe, igrače koje vodi, ali i sportske protivnike – smatra profesor Labaš, kojega smo upitali jesu li Dalićeve izjave nakon prolaska u polufinale ipak malo ratobornije.
– Njegov je komunikacijski stil i dalje staložen i razborit, ali je sada nešto izraženije isticanje dostojanstva i ponosa – kaže Labaš i napominje: – Izbornik opravdano reagira na izjave nekih novinara, pa i protivnika, iz kojih se ne vidi poštovanje naše reprezentacije. Takvoj vrsti podcjenjivačke komunikacije u nogometnoj javnosti ne bi smjelo biti mjesta. On svojim odgovorima brani dostojanstvo naše momčadi, svoje osobno, pa i nacionalno dostojanstvo. I našu nogometnu vještinu koju nitko ne može osporiti. I nemojmo zaboraviti ključnu stvar u kontekstu dobrih igara i visokih postignuća naših nogometaša pod njegovim vodstvom: Dalić od početka govori da Hrvatska na SP nije došla na izlet, obećao je da će svi dati sve od sebe da dođu što dalje. Ako i ne dođu do kraja, zbog načina na koji igraju za Hrvatsku, zbog načina kako se ophode jedni prema drugima, kako žive za „sveti dres“, samo će im rijetki zamjeriti. A ti rijetki u ovoj priči ionako ne igraju baš neku „rolu“ kojom bi se mogli ponositi.
Spoj racija i emocija
Labaš smatra da je i Dalićev govor tijela na igralištu iskren, da gestama i ponašanjem potvrđuje izgovoreno te da, možda i nesvjesno, sjajno spaja racionalno i emocionalno. A na pitanje što bi mu sugerirao da poboljša u svome javnom nastupu, odgovara kako u ovom kontekstu ne treba isticati ništa što bi trebao poboljšati.
– Umjesto toga – kaže Labaš – pozvao bih se na onu narodnu: „U porazu se ne ponizi, u pobjedi se ne uzvisi!“ Želim da izbornik Dalić i svi naši reprezentativci ostanu iskreni, vjerodostojni i ponosni. Iskrenost, vjerodostojnost i ponos potrebni su svima nama jer se njima jača i naše nacionalno zajedništvo, za koje bih volio da ostane trajno i nakon Svjetskog prvenstva.
