Posljednja informacija koju je haaški ured nizozemskog javnog tužiteljstva prenio javnosti bio je preliminarni nalaz obdukcije koji pokazuje da su u Praljkovoj krvi pronađeni tragovi kalijeva cijanida, smrtonosnog otrova koji dovodi do zatajenja srca.
To je i službeno razlog smrti pravomoćno osuđenog ratnog zločinca koji s takvim svojim opisom, smatrajući ga duboko nepravednim, nije mogao živjeti.
Nizozemski mediji i dalje pišu o istrazi o Praljkovoj smrti, pitaju se kako je u strogo čuvanom zatvoru Suda mogao doći u posjed cijanida koji može biti u obliku praha topivog u vodi. Jacob de Boer, profesor toksikologije na sveučilištu u Amsterdamu, izjavio je da jača doza cijanida ubija u roku od nekoliko minuta, a da slabija doza može izazvati bolnije i nešto dulje umiranje, s osjećajem gušenja i snažne boli u trbuhu. Ministar vanjskih poslova Nizozemske Halbe Zijlstra izjavio je kako Nizozemska ne može biti odgovorna za Praljkovu smrt jer je Tribunal pod nadležnošću UN-a.
Naš poznati toksikolog Franjo Plavšić kaže da je cijanid vrlo snažan otrov koji djeluje brzo i učinkovito. – Iako cijanide svakodnevno unosimo u organizam, recimo jedući gorke bademe, ključno je o kolikoj je dozi riječ. Smrtonosna doza za odraslog čovjeka je oko 200 miligrama. Cijanid se veže za hemoglobin i za mioglobin i tako sprečava prenošenje kisika u organe, a bez kisika nema života. U nedostatku kisika organizam reagira tako što se pluća i mišići grče, mozak stradava, srce staje. Ako se otrovanoj osobi ne pomogne, nastupa brza smrt – objasnio je Plavšić.
– Spašavanje otrovane osobe uspješno je barem pola sata, a možda i sat vremena, poslije gutanja ili udisanja cijanida – kazao je toksikolog.
– Kako je mozak prvi ugrožen, a on je jako osjetljiv na nestanak kisika, da se Praljka uspjelo spasiti, ostale bi teške posljedice, ponajprije na mozak i na srce. Neka mi bude oprošteno ono što ću reći, ali kada je riječ o ovakvom trovanju, onda je možda i bolje da čovjek umre nego da preživi, a da mu ostanu trajne posljedice – kazao je Franjo Plavšić.
