Radio Slobodna Europa piše o novom šokantnom istraživanju u Srbiji, po kojem građani te zemlje okrivljuju sve druge narode za ratove, te ne vide krivice u vođama poput Slobodana Miloševića, Ratka Mladića, Radovana Karadžića...
- Čak 40 posto ispitanika nije znalo da odgovori šta se točno desilo u Srebrenici. Od onih koji su rekli da znaju, njih 12 posto smatra da je to bio genocid, 16 posto da je bilo ubojstvo bez etničke identifikacije, a isto toliko da je riječ o ubojstvima muslimana, pet posto njih je reklo da je reč o međusobnim sukobima, a četiri posto da su ubijeni Srbi. Rezultati istraživanja su očekivani. Građani i građanke Srbije nisu zainteresirani da saznaju što se događao tijekom ratova. Čak i ako se zainteresiraju, uvijek se čuje ono čuveno – a što je sa našim žrtvama i što su oni nama radili“, navodi Jelena Diković, novinarka lista Danas, za koji je centar Demostat sproveo poslednje istraživanje. Čak 64 posto građana ne zna šta se dogodilo na poljoprivrednom dobru Ovčara kod Vukovara 1991. godine, kada su pripadnici lokalne Teritorijalne obrane i srpski dobrovoljci ubili 265 hrvatskih zarobljenika.
„Jedan od primJera je da ispitanici misle da su najviše zločina počinili Hrvati, pa Bošnjaci, a naravno da ne misle da su to bili Srbi“, prenosi rezultate Jelena Diković. Da nisu obavIJešteni o zločinima koji su počinjeni tokom devedesetih, potvrđuju i Beograđani u anketi Radija Slobodna Europa.
Tako Beograđanin Marko Gvozdenović na pitanje za koje je zločine tokom devedesetih čuo odgovara da „nije dovoljno upućen“. „Ali, smatram da su sve tri strane načinile podjednaki broj zločina samo što mi ovdje nismo obavješteni toliko o zločinima koje smo mi činili, kao što vjerovatno nisu ni oni tamo. Znam za navodni zločin u Srebrenici. Zašto navodni? Pa zato što ne znam šta se točno desilo, nisam sto posto upućen“, kaže Gvozdenović.
Na pitanje da li zna koji je grad bio pod opsadom četiri godine, uzvraća pitanjima. „Dubrovnik? Vukovar? Ne znam stvarno.“
Kata Maksimović iz Beograda ne zna odgovor na pitanje za koje je zločine Vladimir Lazarević osuđen u Hagu i što je bio tokom rata. „Taj Haag sam jako loše pratila jer sam shvatila suštinu postojanja tog suda kao atak na srpski narod, tako da zaista nisam imala volje.“
Rezultati istraživanja su očekivani kada se ovome, kako navodi novinarka Jelena Diković, doda kontinuirano izvrtanje činjenica i relativizacija povijesti od strane vlasti. „I to ne samo od strane ove, nego i prethodnih vlasti. Ali ove, na čelu sa Aleksandrom Vučićem posebno jer je činjenica da zločince proglašava herojima, čini sve kako bi zaustavila suđenja za ratne zločine kojih ionako sramotno malo ima, žrtve ne dobijaju podršku, učenici i učenice uče pogrešno o svemu što se dogodilo devedesetih, a u svemu tome veliku ulogu imaju i mediji. Većina pomaže vladajućoj garnituri, a nas nekoliko koji izvještavamo objektivno se svaki dan nazivamo stranim plaćenicima i izdajnicima srpskog naroda“, zaključuje ta novinarka.
