Papa Frane je zbog „faraonskih“ manira ukorio talijanske biskupe riječima koje se odnose na sve biskupe u svijetu, pogotovo one u Evropi i Sjevernoj Americi.
Iskoristio je za to otvaranje ovogodišnjeg zasjedanja Talijanske biskupske konferencije u ponedjeljak, na kojoj je istupio i kao poglavar Katoličke crkve i kao primas Italije. Piše Slobodna Dalmacija.
Za mene kao isusovca, rekao je Papa, „siromaštvo je i mati i zid apostolskog života, mati jer ga rađa, a zid jer ga brani“. Bez siromaštva nema apostolske revnosti, smatra Frane i kaže: „Onaj tko vjeruje ne može govoriti o siromaštvu i živjeti kao faraon“. Sablažnjivo je, nastavio je, „rukovati crkvenim dobrima kao da su to osobna dobra“.
Papa je naredio biskupima da vode odvojeno knjigovodstvo za dijecezu odnosno za sebe. „Zlo mi je kad čujem da se neki crkveni čovjek dao manipulirati stavivši se u situacije koje nadilaze njegove ovlasti ili, još gore, da na nepošten način rukuje udovičinim novčićem“, rekao je papa Bergoglio i pozvao ih da svoje troškove plaćaju iz svoje plaće: „Znam jednoga od vas koji nikada ne poziva drugoga na večeru na račun dijeceze, vazda plaća iz svog džepa. To su male geste, ali važne.“
Papa je, kaže svjestan i zahvalan „što se u Talijanskoj biskupskoj konferenciji mnogo poduzelo na putu siromaštva i transparentnosti, ali može se još učiniti više“.
Poglavar Katoličke crkve se dohvatio i krize (rekao je: hemoragije) zvanja koja nije mimoišla njegovu Crkvu ni u Italiji. Ponovivši što je već rekao u plenumu Kongregacije za ustanove posvećena života, ocijenio je da je ta kriza „otrovni plod kulture provizorija, relativizma i diktature novca, koja mlade udaljuje od zvanja, zajedno s padom nataliteta, te sa skandalima i s mlakim svjedočenjem“.
Dok je unutarcrkvene sablazni spominjao u Rimu, istodobmo je mons. Alejandro Goić Karmelić, koji je na povratku u Čile naišao na još jedan skandal u svojoj biskupiji – „bratovštinu“ svećenika odanih raskalašenu istospolnom bludu, pa i s malodobnima – suspendirao a divinis (od bogoslužja i podjele sakramenata) – 15 od svojih ukupno 58 svećenika, dakle više od četvrtine.
U Italiji zvanja nisu ravnomjerno raspoređena, pa je Papa predložio konkretniju i obilatiju interdijecezansku razmjenu svećenika kao „fidei donum“, koja, veli, obogaćuje i one koji daju i koji primaju.
Bilo bi još lakše surađivati da je biskupija manje, da se spajaju kako bi mogle imati dovoljno klera za uistinu djelotvornu strukturu. Papa je podsjetio da je o tome još 1964, pa ponovo 1966, govorio bl. Pavao VI. Frane je to opetovao 2013, a 2016 je Kongregacija za biskupe zahtijevala od oblasnih biskupskih konferencija da joj pošalju nacrt reformi. To treba zaključiti čim ranije, zahtijeva Papa. U Italiji, i zbog uistinu drevnih povijesnih razloga, postoji čak 226 biskupija, jedna u prosjeku na svakih 270.000 vjernika, ali u praksi neke su sićušne, a Milanska sama broji oko 5.000.000 vjernika, više nego sva Hrvatska (u kojoj je pak u prosjeku samo 217.500 vjernika po dijecezi, a u Poljskoj oko milijun po dijecezi, pa bi po poljskoj logici u Hrvatskoj opstale samo sadašnje metropolitske nadbiskupije).
