Prije 19 godina, 16. ožujka 1999. godine, u 8 sati ujutro Jozo Leutar, zamjenik ministra unutarnjih poslova Federacije BiH, krenuo je na posao službenim vozilom VW golf III u kojem je s njim bio službeni vozač, piše Večernji list BiH.
Rezultati obdukcije
Približavajući se naselju Ciglane, u blizini tadašnje zgrade Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država automobil je eksplodirao. Leutar je životno ugrožen prebačen u bolnicu Koševo gdje je nakon 12 dana izgubio bitku za život te preminuo u Univerzitetsko-kliničkom centru Sarajevo 28. ožujka.
Dan kasnije, po nalogu istražnoga suca Županijskoga suda, u državnoj bolnici Sarajevo izvršena je obdukcija tijela Joze Leutara. Prilikom vršenja obdukcije bili su prisutni dr. Hamza Žujo, dr. Ilijas Dobrača, dr. Ivan Selek, uime IPTF-a Bob Grand i Zbigniew Wojdyla, kriminalistički tehničar županijskoga MUP-a Sarajevo Emir Tarić te operativni djelatnik FMUP-a Slađenko Čerkez. Prema usmenoj izjavi spomenutih, smrt je nastupila uslijed teške ozljede mozga (traumatskoga šoka).
Na zahtjev federalne Vlade, statički dio očevida izvršili su pripadnici američkog FBI-a. U istragu su bili uključeni istražni tim FMUP-a, SFOR, MSU, IPTF (jedinica za operacije koju je vodio Kanađanin Harold O’Conel).
Dana 19. ožujka 1999. godine u zgradi Veleposlanstva SAD-a u Sarajevu pripadnici FBI-a izvršili su prezentaciju prikupljenih saznanja te su tom prilikom potvrdili sljedeće:
– Od mjesta polaska vozila do mjesta eksplozije su 133 metra, na osnovi tragova vidljivih i pronađenih na mjestu događaja utvrđeno je kako je riječ o improviziranoj eksplozivnoj napravi postavljenoj ispod poklopca na nosaču motora, a pored ispušne cijevi, eksploziv je postavljen tako što je jedan dio kuglica imao usmjereno djelovanje prema poklopcu motora, dok je drugi bio usmjeren prema kontrolnoj ploči vozila (prema suvozaču), vozilo nije otključavano, a pripremljeni eksploziv može se postaviti za 15 sekundi… Unatoč angažmanu velikog broja domaćih i inozemnih istražnih tijela, uključujući i IPTF i FBI, slučaj “Leutar” do današnjeg dana nije riješen.
Tko je bio počinitelj? Prema čijem je nalogu djelovao? Koji su motivi postavljanja bombe pod službeni automobil zamjenika ministra?
Prošlo je devetnaest godina, a ni jedno od spomenutih pitanja još nije odgovoreno.
Nakon atentata upriličeno je suđenje koje je za rezultat imalo političko-medijski cirkus.
Bio je profesionalac u poslu
Nakon dvije i pol godine ovog, u najmanju ruku, dvojbenog suđenja, Vrhovni sud Federacije BiH oslobodio je Ivana Andabaka, Dominika Ilijaševića, Željka Ćosića, Zorana Bašića, Jedinka Bajkušu i Marija Milićevića optužbi za ubojstvo Joze Leutara.
Jozo Leutar čitav radni vijek proveo je u policiji, a potom i u službi tadašnje državne sigurnosti. Do rata je u Sarajevu bio načelnik Kriminalističke policije, a potom zapovjednik brigade HVO-a i načelnik Odjela za poslove policije u MUP-u Herceg Bosne. Potpisivanjem Washingtonskog sporazuma 1994. godine i uspostavljanjem Federacije BiH imenovan je zamjenikom ministra za unutarnje poslove u Vladi FBiH. Tu dužnost obavljao je do smrti.
U tom razdoblju Leutar je vodio borbu za popunu MUP-a Hrvatima te je u intervjuu 1994. za tjednik “Hrvatska riječ” kazao kako se otpori popuni svakim danom slamaju, a u istom intervjuu otkrio je kako je podnesen veliki broj kaznenih prijava protiv određenog broja dužnosnika u sad već bivšoj RBiH.
No, zaboravlja se kako je pokojni Jozo Leutar obnašao i dužnost predsjednika Županijskog odbora vrhbosanske županijske organizacije HDZ-a BiH u Sarajevu, i to jako uspješno jer posljednji uspješni izborni rezultati HDZ-a u Sarajevu ostvareni su upravo u razdoblju kada je Leutar obnašao dužnost predsjednika.
