O onome što se dešava četiri godine nakon presude Europskog suda za ljudska prava, koji je donio odluku da je Slovenija odgovorna za povrat štednih deviznih uloga položenih u filijalama u BiH, pod istim uvjetima pod kojima su povrat ostvarile štediše ove banke na području Slovenije, za Radio Slobodna Europa (RSE) govorila je predsjednica Upravnog odbora Udruženja za zaštitu deviznih štediša BiH, Amila Omersoftić.
Slovenija
Na pitanje koji je trenutno ključni problem građana koji su povjerili svoj novac Ljubljanskoj banci te, toliko godina kasnije i unatoč presudi Suda u Strasbourgu, ne mogu doći do svoje imovine, tj. ušteđevine, Omersoftić navodi da je to činjenica da je Slovenija donijela zakon koji odstupa od presude.
“Pogođene su sve štediše koje su u jednom periodu u BiH mogle svoju štednju koristiti u privatizaciji, jer je ona iskazana na jedinstvenim računima građana, tzv. Certifikatima, kada je započela privatizacija. Zatim je presudom Ustavnog suda FBiH to ukinuto.
Presuda Europskog suda navodi da Slovenija može potraživanja, tj. iznos ušteđevine, umanjiti samo za iznos utrošene štednje u procesu privatizacije. No, Slovenija ne želi vratiti novac nikome tko je na certifikatu imao upisan iznos ušteđevine. Stav Europskog suda je da oni ne kažnjavaju državu, već daju državi-članici Vijeća Europe da na svojim sudovima ispoštuje Europsku konvenciju. Preporučili su nama, štedišama, da se obratimo sudovima u Sloveniji. Ali, sudovi u Sloveniji to odugovlače, najčešće odbijaju zahtjeve, tako da imamo najmanje 106 predmeta koje je Ustavni sud Slovenije odbio razmatrati te raspravljati o ovom problemu povrede prava na imovinu. Otišli smo pred Europski sud ponovo i zatražili da se po pravilu 41 što prije to riješi, jer 28 godina, koliko čekamo svoj novac, nije malo. Mi, dakle, četiri pune godine ne možemo priznata prava ostvariti. Drugi problem imaju štediše koje su imale po darovnom ugovoru pravo naplatiti štednju. Postavili su uvjet da oni moraju svoju štednju registrirati kod glavne filijale Sarajevo, koja ne postoji kao subjekt, kao departman Ljubljanske banke. Ona ne postoji, čak ni u registraciji Slovenije, nema je u Sudu registrirane kao poslovnice“, pojasnila je sugovornica RSE-a.
Zloporaba podataka
Upitana kako je uopće moguće da Slovenija ulazi u osobne podatke ljudi i da zna da su oni prenijeli štednju na vrijednosni papir, Omersoftić ističe da je sasvim jasno da im je podatke ustupila BiH: podatke o stanju na deviznim računima i podatke o tome koja je štednja bila konvertirana u privatizacijsko pravo, te sad Slovenija zlorabi te podatke.
“Da bismo to izbjegli, kao udruženje smo pokrenuli postupak u Sarajevu, pokrenuli tužbu za utvrđenje, gdje je vještak u Sarajevu utvrdio stanje potraživanja u valutama po svakom deviznom računu i utvrdio koliko je pojedini štediša iskoristio svoje štednje u privatizaciji. Dakle, mi smo na sudu u Sarajevu proveli verifikaciju sukladno presudi Europskog suda te mu te nalaze vještaka proslijedili“, navodi Omersoftić i napominje da broojne štediše nisu koristile svoju ušteđevinu za, na primjer, otkup stana ili nešto drugo, te he ona ostala samo upisana na papirima, na njihovim jedinstvenim računima.
“U suštini, naše udruženje nema aktivnu potporu Vijeća ministara i dužnosnika u BiH da izvrše neki pritisak na Sloveniju. Imamo jednu apsolutnu pasivnost. Da se Vlada Denisa Zvizdića iole potrudila, mogla je mnogo toga učiniti u ovom periodu, ali, eto, nisu htjeli. Problem je što su osobni podaci bh. štediša ustupljeni drugoj državi. Tako Slovenija zna tko je bio u Armiji BiH, tko u HVO-u, jer su i ti podaci iskazani na certifikatima. Istodobno se ne želi objaviti registar boraca u BiH jer su to, kao, osobni podaci. Na sceni je jedno vrlo nekorektno ponašanje Slovenije, kao da nismo do jučer živjeli u jednoj državi. Pazite, to je naša imovina, oni su je pokrali“, upozorava Omersoftić koja je na koncu iznijela i podatak da je oko 16.500 štediša u BiH kojima se pravilo probleme kod naplate potraživanja.
