Iza nas je godina za koju će mnogi reći da je jedna od najtežih poslijeratnih. Uz pandemiju i politička previranja, građani će je zasigurno pamtiti po stalnim poskupljenjima i još masovnijem iseljavanju, piše Večernji list BiH.
Dok se političari međusobno prepiru, cijene osnovnih životnih namirnica nezaustavljivo rastu, a zemlju napuštaju brojni građani, nezadovoljni trenutačnim stanjem. Mnogi su mislili da će pandemija COVID-19 ako ne zaustaviti, onda barem usporiti iseljavanje, međutim, dogodilo se potpuno suprotno. Naime, BiH je ove godine napustio rekordan broj ljudi.
Cijene veće i 50 posto
Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije BiH, zemlju su 2013. napustile 24.043 osobe, sljedeće godine 28.042, a 2015. to je bilo 29.805 osoba, 2016. BiH su napustile 34.544 osobe, 2017. njih 35.634, a sljedeće godine 20.943 osobe. Tijekom 2019. iz BiH se iselilo 56.987 osoba, sljedeće godine 85 tisuća, a do kraja ove godine ta brojka će dosegnuti rekordnih 170 tisuća ljudi. Ovi podaci pokazuju da je u proteklih devet godina BiH napustilo više od 484 tisuće osoba! Iseljavanje iz BiH ove godine posebno je šokantno i zabrinjavajuće.
Pandemija koronavirusa učinila je potpuno suprotno od onog što se očekivalo, umjesto zaustavljanja, ona je dovela do toga da se broj onih koji su iselili udvostručio. Možda je upravo ona natjerala one koji su bili neodlučni da spakiraju kovčege i krenu za boljim životom. Naime, ljudi su shvatili, sada više nego ikada prije, da ih ova država neće zaštititi.
Rast cijena doslovno svega postao je svakodnevica, a plaće su ostale iste ili čak i manje. I bez poskupljenja prosječni radnik nije mogao s plaćom podmiriti osnovne troškove, a sad je doveden u situaciju da za svoju plaću ne može obitelji priskrbiti ni ono najosnovnije - hranu. Cijene divljaju i kod građevinskog materijala, ogrjeva, svih drugih roba i usluga.
U ovoj godini rodila je pšenica, ali je poskupjelo brašno. Kruh je poskupio za 20 posto, a peciva i do 50 posto. Meso za više od 20, a mlijeko 30 posto. Enormno je poskupjelo građevinsko željezo i željezna galanterija, termoizolacije, stiropor i do 50 posto, što je udar za stanogradnju i životni standard u cijelosti. Tijekom godine stalno su rasle cijene goriva, a u pravilu, s poskupljenjem goriva rastu cijene svega ostalog jer je u sve uključen prijevoz. Neki će reći da je stanje takvo u cijelom svijetu, globalna je kriza, cijene rastu svugdje.
Istina je da vlada globalna kriza i globalno poskupljenje, ali u svijetu države se brinu da krizu olakšaju svojim građanima što kod nas nije slučaj. Unatoč krizi, država se ne odriče svog kolača pa i po cijenu sve većeg siromaštva i sve masovnijeg iseljavanja građana kojima je ovakvog života već odavno dosta. BiH je do sada na godišnjoj razini gubila 1,5 milijardi eura uslijed odlaska mladih u inozemstvo. Ukupni troškovi obrazovanja osoba koje su napuštale BiH u jednoj godini, ovisno o obrazovnoj strukturi, varirali su od gotovo 650 milijuna do nešto više od 800 milijuna eura. Istodobno, uslijed nemogućnosti da se godišnji odljev stanovništva spriječi njihovim zapošljavanjem, izravno i neizravno generirao se godišnji gubitak potencijalnog BDP-a u iznosu od oko 710 milijuna eura. Ove godine brojke su još i gore. Stručnjaci smatraju da ekonomski problemi nisu glavni razlog iseljavanja nego je to besperspektivnost, posebno kada se radi o uvjetima za mlade ljude. I ove kao i prethodnih godina odlazile su cijele obitelji što je vidljivo po smanjenju broja djece u školama, ali i manjem broju rođene djece.
Djecu rađaju u tuđini
Mladi iz BiH nisu se odrekli potomstva, ali su odlučili rađati ga u nekom boljem i pravednijem svijetu, negdje gdje se neće brinuti hoće li sutra tom istom djetetu moći priuštiti knjige ili pak samo običnu čokoladu. Došli smo u situaciju da je u pojedinim mjestima broj prvašića iz tog mjesta veći u Njemačkoj nego u rodnom kraju. S druge strane, zemlje EU-a, prvenstveno Njemačka, na istom tom iseljavanju mladih profitiraju. Dobivaju školovanu radnu snagu u koju nisu uložile ništa. Njemačka traži obučene radnike, a tržište rada sve se više oslanja na strance. Unatoč pandemiji, njemačke vlasti prošle su godine priznale veći broj diploma nego prije. BiH i Srbija su na vrhu tog popisa. Prošle godine Njemačka je potpuno ili djelomično priznala oko 44.800 stranih diploma, kažu podaci njemačkog zavoda za statistiku. Globalni popis od oko 150 država predvodi Bosna i Hercegovina. Naime, njemačke vlasti priznale su 3600 zahtjeva za nostrifikaciju diploma iz BiH. Dok su mladi obrazovani ljudi za vlasti i poslodavce u BiH bili bezvrijedni i ponižavani malim plaćama, za jednu od najrazvijenijih zemalja svijeta oni su itekako vrijedni i dobrodošli. Predsjednik Njemačke agencije za zapošljavanje Detlef Scheele upozorio je da će se u 2021. godini u Njemačkoj broj radno sposobnog stanovništva smanjiti za oko 150.000 i da će taj deficit nastaviti rasti. – Potrebno nam je 400.000 imigranata godišnje, mnogo više nego proteklih godina. Od njegovatelja, preko instalatera klima-uređaja do logističara i fakultetski obrazovanih ljudi. Radne snage će nedostajati u svim oblastima – rekao je za Süddeutschen Zeitung pozivajući vladu da intervenira. Ovakvo stanje u Njemačkoj zasigurno će iskoristiti mladi iz Bosne i Hercegovine koji samo čekaju priliku otići. Već odavno ne vrijede Šantićevi stihovi koji se desetljećima recitiraju: “Ostajte ovdje!...Sunce tuđeg neba neće vas grijati kao što ovo grije; Grki su tamo zalogaji hljeba; Gdje svoga nema i gdje brata nije.” Možda su u tuđini zalogaji kruha uistinu grki, ali i grki su bolji od nikakvih. Sunca je na Zapadu uistinu manje nego kod nas, ali što vrijedi sunce ako ispod njega nema perspektive.
A kod smo kod brata, sve su veće šanse da će te ga sresti na ulicama Stuttgarta ili Frankfurta nego u rodnom kraju. Na rodnoj grudi sve češće ostaju stari roditelji koji u suzama ispraćaju djecu u tuđinu uz riječi: “Idi, sine, bolje da te želim nego da te žalim.” Alarm je već odavno upaljen i ako vlast pod hitno ne napravi ogroman zaokret i ne osigura građanima BiH život dostojan čovjeka, da radnik može od svog rada dostojanstveno živjeti sve su prilike da će ostati premalo onih koji će puniti proračune i osiguravati im lagodan život.
