Posljednje tri godine na čelu federalnog Doma naroda je Tomislav Martinović. S ovim pravnikom i političarom smo razgovarali o važnosti ovoga doma u kontekstu aktualnih razgovora.
Večernji list: Kakva su vaša očekivanja od ovoga procesa razgovora o izbornoj reformi?
- Razumno bi bilo očekivati da se ti razgovori uspješno okončaju. Za mene su najbitniji tvorci Daytonskog i Washingtonskog mirovnog sporazuma, a to je američka administracija koja je uspjela sjesti za stol najprije dvije, a onda i tri strane i postići dogovor koji je temelj njezinog današnjeg funkcioniranja. Kada je u pitanju Federacija, u Washingtonskom sporazumu i Ustavu jasno stoji tko tvori taj entitet, Hrvati i Bošnjaci, građani i ostali. To je osnova strukture. Kao višenacionalna zajednica konstruirana je od predsjednika i dopredsjednika, Vlade, Parlamenta i u svakom elementu je prepoznatljiva konstitutivna nit. Problem je nastao s amandmanima na Ustav visokog predstavnika i s time se mi još uvijek borimo. FBiH je prije toga imala daleko bolju suradnju i odnose Bošnjaka i Hrvata.
Večernji list: Zašto je važan Dom naroda?
- Na općim izborima biraju se zastupnici za Zastupnički dom koji se popunjava po načelu “jedan čovjek - jedan glas”. U FBiH su Bošnjaci u većini i u tome domu Bošnjaci apsolutno dominiraju. Tamo se, nažalost, ne prepoznaje biračka volja manjeg, hrvatskog naroda. Dom naroda se bira posredno i služi kako bi se stvorio ambijent ravnoteže kako se nitko ne bi osjećao preglasanim. Petritschevo proglašavanje amandmana da se, primjerice, predsjednik Federacije može birati uz trećinu ruka doveo je FBiH u ovu kompliciranu situaciju.
Večernji list: Čime treba rezultirati ustavna i izborna reforma, je li za vas prihvatljivo razgovarati o “funkcionalnosti” FBiH i slabljenju uloge Doma naroda?
- Slabljenjem uloge Doma naroda Federacija BiH se pretvorila u blijedu kopiju Republike Srpske. Bez mehanizama ustavne zaštite mi bismo vrlo brzo bili entitet jednog većinskog naroda. Znamo tko u FBiH ima većinu. Zemlja bi se pretvorila u zajednicu dva entiteta – bošnjački i srpski. To je jednostavno činjenica koju nije problem matematički niti politički dokazati.
Večernji list: Što je onda alternativa Hrvatima?
- Mi ustrajavamo i jasno ukazujemo na pogubnost totalnog unitarizma koji zagovaraju bošnjačke stranke, što je apsolutno pogrešan put za BiH. Zato su upravo važni oni koji su konstruirali Washingtonski i Daytonski sporazum. Pitanje je bi li tih sporazuma uopće bilo da nisu uvaženi svi elementi o kojima smo govorili. BiH je domovina hrvatskog naroda, tu smo puno tisućljeće i ustrajat ćemo u osiguranju uvjeta da su svi ravnopravni i da nemamo dominacije.
Večernji list: Svejedno se iz nekih zemalja EU-a takvo što nastoji osporiti?!
- Nije posve usporedivo, ali zanimljivo je spomenuti Njemačku. To je zemlja njemačkoga naroda, ali je federalizirana. Jedan Bavarac se sigurno ne bi složio s ukidanjem autonomije u Njemačkoj. U Austriji sam posve siguran da se nitko ne bi složio da se njihove savezne zemlje brišu iz Ustava. Da ne spominjemo Belgiju. Flamanci i Valonci su dogovorili snažne elemente autonomije. Primjer Švicarske je pak na vrhu gdje je autonomija kantona dovedena do neslućenih granica. Kada bi u ovim državama netko pokušao poremetiti ove odnose, dogodio bi se kaos. Ne treba se čuditi zahtjevu Hrvata da se poštuje ono što je potpisano i dogovoreno u dva međunarodna ugovora.
Večernji list: Je li moguće spojiti slovo i duh Daytona o konstitutivnosti naroda, legitimno političko predstavljanje s pravima građana da biraju i budu birani na sve pozicije?
- Građani su dominantno u fokusu izbora. Ne biraju narodi, nego građani. Sva predstavnička tijela. No, BiH ima svoje posebnosti. I u preambuli Ustava Socijalističke Republike BiH su pisala tri naroda.
Večernji list: Hrvatske stranke su bile protiv i 2018. da SIP odoka popuni Dom naroda. Je li to ustavno i zakonito, može li to SIP napraviti ponovno?
- Ne! SIP to ne može raditi. To je nezakonito i neustavno. SIP je institucija koja tehnički provodi izbore, a zakonodavac je taj koji kaže kako će se to napraviti. Ovo je pitanje u isključivoj nadležnosti Parlamenta BiH. Ni u jednoj od zemalja okruženja SIP nije zakonodavac.
