Treće izdanje anketnog istraživanja domaćinstava, koje su proveli UNICEF i UNDP u BiH, u kojem su procijenjene posljedice pandemije bolesti COVID-19 na društvo, objavljeno je ovoga mjeseca.

Pokriva i izraženo je kroz osam ključnih dimenzija - utjecaj na fizičko i mentalno zdravlje ljudi, pristup uslugama, ekonomska situacija, strategije domaćinstava za zadovoljenje osnovnih potreba u doba krize, obrazovanje i prijelaz na online nastavu, odnosi i dobrobit, javne percepcije o odgovoru na krizu i korištenje interneta, elektronička trgovina i digitalne usluge. Navodi Večernji list BiH.

Posuđuju novac

Prema istraživanju, značajan je broj domaćinstava koja su tijekom prethodne godine smanjila konzumaciju hrane zbog financijske krize. Gotovo jedno od pet domaćinstava u oba entiteta u BiH našlo se u takvoj situaciji (18,2%), što je znatno više u odnosu na 12,8% ispitanika koji su isto naveli u prethodnom istraživanju, piše Vecernji.ba. Primjetna je razlika među ispitanicima koji žive u gradu i onih koji žive na selu, pri čemu se ispitanici sa sela u većem postotku (20,3%) suočavaju s pogoršanom financijskom situacijom i bili su prisiljeni smanjiti konzumaciju hrane, u usporedbi s 15,7% ispitanika koji žive u gradu. Razne dobne skupine nisu pogođene na isti način, s obzirom na to da 1 od 4 ispitanika iz dobne skupine 65+ navodi da je njegovo domaćinstvo došlo u ovu situaciju u tijeku pandemije, dok je taj postotak najniži u populaciji mlađoj od 30 godina. - Čak 16,8% ispitanika navodi kako je u njihovom domaćinstvu došlo do situacije da posude određeni dio novca kako bi pokrili potrebe domaćinstva. Pritom je broj ispitanika koji tvrdi da je došao u takvu situaciju znatno veći u Distriktu Brčko - 24,4%, u odnosu na 18,5% u RS-u i 15,7% u FBiH - navodi se. Dok je u prethodnom istraživanju 11,4% ispitanika navelo da je primilo pomoć prijatelja i rodbine iz inozemstva te 10,1% pomoć od prijatelja i rodbine u zemlji, u ovom istraživanju je 12,5% primilo pomoć iz inozemstva, a 11,4% prijatelja i obitelji u BiH, piše portal Večernjeg lista BiH. Zanimljivo je da samo 4,7% ispitanika navodi da su morali podnijeti zahtjev za moratorij ili reprogramiranje kredita zbog financijskih teškoća s kojima su se suočili tijekom pandemije, dok su banke odobrile 80% njihovih zahtjeva. Postotak ispitanika koji su imali potrebu za moratorijem približno je jednak postotku u prethodnom valu istraživanja (4,4%). Pripadnici ranjivih kategorija u nešto su većem postotku, u odnosu na prosjek u istraživanju (4,7%), naveli kako su imali potrebu za reprogramiranjem kredita ili moratorijem.

Pomoć rodbine

- Kada je u pitanju primanje ili traženje pomoći od drugih, relativno nizak postotak ispitanika navodi da su primili pomoć od obitelji ili prijatelja u zemlji (11,5%) ili iz inozemstva (12,6%) - stoji u istraživanju. U prethodnom istraživanju 8% ih je izjavilo da su se oslanjali na pomoć u vidu doznaka iz inozemstva. Pomoć NVO-a primilo je svega 1,8% ispitanika, a 1% je došlo u situaciju u kojoj im je bila potrebna pomoć javne kuhinje. Značajan je postotak ispitanika (8,9%) koji navode da se njihovo domaćinstvo i prije pojave pandemije moralo oslanjati na financijsku pomoć obitelji ili prijatelja iz inozemstva. Pritom je postotak nešto veći među ispitanicima sa sela (10,1%), u usporedbi s ispitanicima iz gradova (10,1%). Kod 11,2% njih došlo je do povećanja doznaka tijekom pandemije, dok je kod 13% došlo do smanjenja priljeva doznaka. - Ponovno je primjetna razlika između sela i grada, pri čemu je 13,7% ispitanika sa sela izjavilo da su doznake smanjene - navodi se. Zanimljivo je da značajno veći postotak ispitanica (13,5%) navodi da je došlo do smanjenja doznaka, u usporedbi s 8% ispitanika koji navode isto. Ali, važno je ovaj podatak staviti u kontekst relativno nižeg broja samohranih roditelja među ispitanicima (6,7%) i ispitanicama (13,1%). Sudionici iz ranjivih kategorija u većini su slučajeva znatno više ovisni o doznakama iz inozemstva u odnosu na opću populaciju. Tek 15,4% ispitanika navodi da su pomogli zadovoljenju prehrambenih potreba svog domaćinstva samostalnim uzgojem voća i povrća ili kroz uzgoj peradi ili stoke, a da pritom nisu isto radili prije pandemije. Očekivano, postotak je znatno veći među stanovnicima sela (18%), u usporedbi sa stanovnicima iz gradova (12,3%), a razlika se prvenstveno pripisuje dostupnosti zemljišta ili prostora za držanje životinja. Kao i kod opće populacije, 17,6% pripadnika ranjivih skupina tijeku pandemije moralo je osigurati hranu samostalnim uzgojem i proizvodnjom. Čak 27%, posebno iz romskih zajednica, navodi da su se okrenuli samostalnoj proizvodnji.

Pratite Livno Online na Facebooku, Twitteru, Instagramu ili Youtube-u