Mikroplastika se sada nalazi u ljudskim i psećim testisima, pokazalo je novo istraživanje, dodajući na već ionako problematičnu listu otkrića mikroplastike u ljudskim placentama, drevnim stijenama, plavim kitovima, izmetima beba i udaljenim mjestima poput Antarktika i Mount Everesta.
Znanstvenici s američkog Sveučilišta New Mexico analizirali su tkivo testisa pasa i ljudi, pronalazeći mikroplastiku u svim uzorcima, pri čemu ljudska tkiva sadrže gotovo tri puta više mikroplastike od onih pasa. U prosjeku, pseća tkiva su imala 122,63 mikrograma po gramu, dok su ljudska tkiva imala 329,44 mikrograma po gramu.
"Bio sam iznenađen"
To istraživanje, koje je objavljeno u časopisu Toxicological Sciences, naglašava sveprisutan prodor plastičnog onečišćenja u naša tijela i izaziva zabrinutost o njegovom utjecaju na mušku plodnost.
U početku sam sumnjao može li mikroplastika prodrijeti u reproduktivni sustav. Kada sam prvi put dobio rezultate za pse, bio sam iznenađen. Bio sam još više iznenađen kada sam dobio rezultate za ljude, rekao je znanstvenik za zdravlje okoliša Xiaozhong Yu.
Znanstvenici su identificirali 12 vrsta mikroplastike, a polietilen (PE) je bio najčešći kod ljudi i pasa. PE se obično koristi u plastičnim vrećicama i bocama te značajno doprinoseći onečišćenju.
Zabrinjavajuće implikacije na plodnost
Dok se ljudski uzorci nisu mogli testirati na broj spermija, uzorci pasa pokazali su korelaciju između viših razina plastike od polivinil klorida (PVC) i nižeg broja spermija. PVC se široko koristi u industrijskim i kućanskim proizvodima, što izaziva zabrinutost zbog njegove uloge u smanjenju broja spermija na globalnoj razini, što je već povezano s teškim metalima, pesticidima i raznim kemikalijama. Međutim, ovi nalazi kod pasa trebaju se ponoviti kod ljudi kako bi se potvrdili slični učinci.
Plastika čini razliku... PVC može otpustiti puno kemikalija koje ometaju spermatogenezu i sadrži kemikalije koje uzrokuju endokrini poremećaj, pojasnio je Yu.
Odluka je na nama
Istraživanje je uspoređivalo pseće i ljudske testise zbog bioloških sličnosti i zajedničkog okruženja. Dugoročni učinci mikroplastike na ljudsko tijelo i dalje su neizvjesni, iako su ih prethodne studije povezivale s teškim upalnim reakcijama i probavnim problemima. Navodi Zimo.
Bilo da je riječ o ljudskom tijelu ili prirodi, sintetski, bionerazgradivi materijali vjerojatno su štetni. Goruće pitanje je je li prekasno za ublažavanje njihove prisutnosti. Ne želimo plašiti ljude. Želimo znanstveno pružiti podatke i osvijestiti ljude da postoji mnogo mikroplastike. Možemo sami odlučiti kako bismo bolje izbjegli izlaganje, promijenili način života i ponašanje, poručio je na kraju Yu.
