U subotu, na dan utakmice Hrvatska – Španjolska našao sam se u (pre)toplom Zagrebu. Na sve strane vidjele su se "kockice", navijači Vatrenih nestrpljivo su čekali početak utakmice Dalićevih izabranika.
Piše: Mario Knezović | Večernji list
Automobili su bili ukrašeni zastavama, navijačke pjesme treštale su iz kafića, ljudu, djeca pa i žen bili su obučeni u crveno bijele majice i imali kape istih boja. Ludnica, prava ludnica na sve strane, rekao bi pokojni Mladen Delić. Ipak, naš dojam bio je da nigdje ozračje nije "zapaljenije" kao na Malešnici:
- Jedna Široka ulica bila je potpuno "išarana" golemim natpisima natpisima razastrtim između stabala i ograda: Livno, Posušje, Tomislavgrad, Šuica, Grude, Mostar, Široki Brijeg, Ljubuški...
- Što je ovo? Jesmo li mi u Hercegovini ili u Španskom, Trnju, Trešnjevki...?
- Tu smo u pravoj pravcatoj Herceg – Bosni. E, sad ćeš vidjeti kako se ovdje prati i voli hrvatska reprezentacija, rekao mi je prijatelj, također "fetivi" Hercegovac, "privremeno" dvadesetak godina u "glavnom gradu svih Hrvata":
- E, ovdje ćemo gledati utakmicu, rekao je i parkirao auto kod jednog kafića potpuno "pokockanog" šarenim zastavama i transparentima. Pod nadstrešnicom golemi televizor, u jednom kutu roštilj s prijatnim mirisima ćevapčića i kobasica:
- Pivo, je li tako, upitao me konobar Tomislav i prije nego sam odgovorio, tutnu mi je kriglu točenog...
- Momci, roštilj je besplatan, plaća se samo pivo, reče drugi konobar Ivan.
Osim piva drugih piva nije bilo u vidokrugu, čak ni u susjednih kafića, iz kojih je osim zvukova s tv ekrana dopirala i Thompsonova "Lijepa li si"...
Početak utakmice dočekan je uzvicima "Ajmooo" i "Hrvatskaaa", Ali, sve je uskoro postalo tiše. Španjolci su poveli 1:0, pa 2:0, a na poluvrijeme se otišlo s 3:0. Za Španjolce, naravno. U kafiću muk. Zapalo me sjediti za istim stolom s Tomislavom Tomom Krešom, bivšim nogometašem Troglava, ali i malonogometašem livanjskog Seljaka, kluba koji je prije 33 godine osvojio naslov malonogometnog prvaka Europe. Zamislite, malo Livno u konkurenciji klubova iz Madrida, Rima, Lisabona, Budimpešte i Moskve – europski prvak!
- Još nismo gotovi, još ih Hrvatska može stići i prestići, optimistički je rekao Tomo na početku drugog poluvremena...
Nažalost, ostalo je 3:0, odnosno 0:3. Ni jedanaesterac koji je pucao Petković nije donio radost, pogodak je poništen.
Nakon utakmice svi su šutjeli: Šuičani, Kuprešani, Livnjaci, Širokobriježani...
- U srijedu Hrvatska igra s Albanijom. Može i mora pobijediti i popraviti ovu sramotu, rekao je netko...Svi su kimnuli glavama, svi vjeruju u pobjedu:
- Ne samo protiv Albanaca, mogu Dalićevi puleni pojesti i njih i Talijane rekao je netko od nazočnih_
- Do srijede, još ćemo postaviti transparente s natpisima: Čapljina, Stolac, Neum, Rama, rč konobar Tomislav...
- I Žepče, Orašje, Vitez, Kiseljak, sve treba staviti, doviknuo je netko iz kuta...
- Bit će, obećao je Ivan, gazda kafića...
E baš ćemo vidjeti protiv Albanaca....
