„Ako Krist nije uskrsnuo, onda je uzaludno naše propovijedanje, uzaludna je i naša vjera“ (1. Kor 15,14).
Pavao ovom svojom izjavom želi dati puni smisao propovijedanju i vjeri, a onda i životu koji će se na toj vjeri temeljiti. Postavljajući pitanja o uskrsnuću uopće, a onda i o Kristovom uskrsnuću Pavao, kroz konkretne životne situacije i na logičan način, pronalazi odgovore koji ipak dovode do nade uskrsnuća. Uskrsnuće svemu daje smisao! Bez uskrsnuća sve se negdje zaustavlja u besmislu i ništavilu! Ova poruka nema za cilj da nekoga uvjerava u uskrsnuće, niti u vječni život, Pavao je to odlično učinio, nego da one koji žive u toj nadi pokuša potaknuti na dublje promišljanje kako bi dodatno osmislili svoje postojanje, koje ne prestaje smrću.
Čovjek, kao svjesno biće, jednostavno ne želi da njegov bitak nestane zemaljskom smrću, radije se nada nekom novom životu. I dok tu nadu gaji osjeća da mu ona osmišljava život, sve njegove radosti i uspjehe, te mu daje snagu podizanja u raznim tugama i neuspjesima. Kristovo uskrsnuće je nešto predivno, potvrđeno je sve ono što je rekao i činio, kao da je sve prozračeno, kao da je sve produhovljeno Duhom koji u nama proizvodi nadnaravne osjećaje čistoće i olakšanja. S tim iskustvom miline uskrsnog jutra trebamo hoditi, s tim iskustvom trebamo sve osmišljavati kako bi zaživjelo i umnažalo se u našim mislima, riječima i djelima. Da, sve naše misli, riječi i djela trebaju biti prožeti vjerom u uskrsnuće, te istovremeno trebaju biti potvrda naše vjere. Dakle, naš život u obitelji, svi međusobni odnosi, uvažavanje i razumijevanje trebaju u sebi nositi nadu uskrsnuća. Takvi bi trebali biti svi naši susreti ili dio života koji s drugima dijelimo na poslu i druženju. Lijepa riječ o drugima nas same izgrađuje i ispunja zadovoljstvom, dok ružna riječ šteti ponajviše nama. Ma dok izgovorimo ružnu riječ, jadno se osjećamo! Lijepa riječ ima snagu uskrsnuća! Iskustvo o kojemu govorimo treba nas potaknuti i ohrabriti u poštivanju Božjih zapovijedi, te zapovijedi Crkve – zajednice kojoj pripadamo. Zapovijedi imaju svoju vrijednost, one nas zapravo štite i čuvaju. I u njima je, ako ih se držimo, prisutna snaga uskrsnuća. U našemu životu, u našem ukupnom djelovanju ne bi trebalo biti ništa što odudara od vrijednosti u koje vjerujemo, od snage koju crpimo i od nade koju gajimo u sebi. Vjera nam ništa ne želi oduzeti od naše ljudskosti, ne želi nam oduzeti niti umanjiti bilo kakvo zadovoljstvo, ali nas želi zaštititi od bilo kakve izopačenosti pa i od izopačenog zadovoljstva. Vjera nas želi zaštititi od svega onoga što u sebi ima snagu smrti. Zar ne vidimo koliko je uskrsnuće prisutno u svim segmentima naše zemaljske stvarnosti? Naša zemljanost, naša prolaznost i mnoga naša iskustva upućuju nas na uskrsnuće. Vama, koji vjerujete u uskrsnuće, koji s tim uvjerenjem osmišljavate zemaljski život, koji osjećate barem nešto od te nadnaravne snage u raznim teškoćama, koji zemljom koračate s nadom u vječnost, želim sretan Uskrs!
