Oni koji u Bosni i Hercegovini pokušavaju živjeti isključivo od svog rada, polako dižu ruke od onoga što su godinama, ne samo oni, nego i njihovi preci radili. Vrijednih livanjskih ovčara sve je manje, iako njihovom proizvodu, poznatom livanjskom siru, po kvalitetu nadaleko nema ravnog.
U Paše Milaka sve ovce su na broju, čak njih šesto. No, pitanje što će uskoro biti s njima.
”Bavio se moj dedo, pradedo, otac i ja ,ali ja ne pamtim da je crnje ikad bilo nego ovih godina. Svaka godina crnja i crnja”, govori Milak.
Nedostatak radne snage, niske otkupne cijene, borba sa zaraznim bolestima, te slabi poticaji, sve više prazne štale ovdašnjih ovčara.
”Sedam kompletnih stada je prodano ove godine u Livnu. Dogodine će sigurno biti tri četiri sigurno,a za pet godina neće biti ni jednog ako ovako nastavi neće biti ni kod mene ni kod bilo koga”, ističe.
Alen Šehić je bio jedan od uzornijih ovčara u livanjskom kraju. No, danas je njegova štala prazna. U njoj nema ni jedne ovce.
