U tradicionalnoj globalnoj kampanji koja poziva na okončanje svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama “16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja”, UN Women BiH je u fokus ovogodišnje kampanje u BiH stavila utjecaj pandemije COVID-19 na porast nasilja nad ženama i djevojčicama provodeći kampanju naziva “Isključimo nasilje nad ženama i djevojčicama zajedno”.
Inače, “16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja” traje od 25. studenog, Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, do 10. prosinca, Međunarodnog dana ljudskih prava. Poseban naglasak je na važnosti osiguranja nesmetanog pristupa uslugama potpore žrtvama nasilja, te doprinos šire zajednice prevenciji nasilja nad ženama u vremenu krize, pri čemu treba istaknuti iznimnu važnost medija u cijelom procesu.
Stoga su predstavnice UN Women i Mediacentra iz Sarajeva, na temu rodno zasnovanog nasilja u obitelji, u ovogodišnjoj kampanji animirale lokalne sredine organizirajući s njima više razgovora na ovu temu, pa tako i u Livnu, kao i obuku novinara/urednika u lokalnim medijima.
U vrijeme korone u HBŽ, za razliku od drugih dijelova BiH i regije, nije došlo do porasta nasilja nad ženama i djevojčicama.
Prva adresa za podatke o broju prijavljenih slučajeva obiteljskog nasilja je MUP K10, odnosno njegov glasnogovornik Ivica Vrdoljak. Statistika MUP-a zorno pokazuje da ne prođe niti jedan tjedan a da u policijskom izvješću nema evidentiran barem jedan slučaj nasilja u obitelji koji je, naglašavamo, službeno prijavljen, jer je njihov broj daleko veći budući da još uvijek ima puno počinjenja tog kaznenog djela koje ostaje među četiri zida (neprijavljeno). Uspoređujući podatke za prvih devet mjeseci 2020. sa istim razdobljem 2019. evidentno je da u ovoj Županiji nije došlo do povećanja broja prijavljenih slučajeva obiteljskog nasilja, kazao je to Vrdoljak te dodao: „Za devet mjeseci tekuće godine imali smo 26 prijavljenih slučajeva, što je u odnosu na 42 slučaja u istom razdoblju prole godine smanjenje za 16 slučajeva. Od spomenutih 26 slučajeva u 2020. Tužiteljstvu K10 uputilo smo 14 izvješća o postojanju osnovane sumnje o počinjenju kaznenog djela. Dobili smo povratnu informaciju da u 4 slučaja nije bilo elemenata kaznenog djela, a imali smo i jedan slučaj da je tijekom samog postupka jedan počinitelj preminuo. Što se tiče ostalih prijava nadležnom tužiteljstvu za 3 slučaja dostavljeno je izvješće o poduzetim mjerama i radnjama, za nekoliko slučajeva je ocijenjeno da se radilo o incidentnim situacijama za koje se nije ilo s prijavom nego su osobe upozorene, a 7 slučajeva je okarakterizirano kao prekršaj a ne kazneno djelo.“
Na naš upit o strukturi počinitelja obiteljskog nasilja i ima li među njima tzv. povratnika, osoba koje su i ranije vršile nasilje nad bračnim drugom, djeci i ostalim članovima obitelji, Vrdoljak odgovara: „Većinom se radi o nasilju muža nad ženom, veoma rijetko smo imali slučaj da su djeca počinila nasilje nad roditeljima i starijim osobama. Ako gledamo starosnu dob počinitelja neznatan je broj onih u dobi od 18 do 24 godine, dok je većina počinitelja u starosnoj kategoriji od 24 do 42 godine, te neznatan broj starijih od 42 godine.“
Naš sugovornik ističe i to kako je u okviru 14 slučajeva obiteljskog nasilja proslijeđenih Tužiteljstvu, 7 osoba zadobilo lakše, a jedna osoba pretrpjela teže tjelesne ozljede. U takvim slučajevima žrtva, ili žrtve nasilja, odvedu se u Dom zdravlja gdje im se pruži liječnička pomoć i konstatiraju ozljede. Također nije na odmet dodati i to da je 10 nasilnika lišeno slobode, da je među njima bilo čak 8 onih koji su već činili takva kaznena djela, dok ih je 8 bilo pod utjecajem alkohola.
Općinski sud u Livnu
Našu drugu sugovornicu, tajnicu Općinskog suda u Livnu, Mariju Vila Robović pitamo koliko su imali predmeta s tom vrstom kaznenog djela, koliko ih je procesuirano i kakve su kazne, odnosno mjere, bile izrečene.
„Zaključno sa današnjim danom u radu smo imali 14 predmeta sa ovom vrstom kaznenog djela, dok ih je u 2019. bilo 28. U ovoj godini 11 predmeta je završeno, a tri su još otvorena. U završenim predmetima izrečene su 3 uvjetne osude, 2 novčane kazne i u 5 slučajeva izrečena je kazna zatvora u trajanju od jednog mjeseca do godinu dana. Kada smo izvršili analizu počinitelja uočeno je doista da se u dobrom dijelu radi o tzv. povratnicima, osobama koje su i ranije činile isto k.d. Svim tim povratnicima su izrečene zatvorske kazne. Bitno je još reći da je Sud u 2019. izrekao 30 zaštitnih mjera, a u tekućoj, 2020. godini 15. Indikativno je i to da se uglavnom radi o kaznama/mjerama koje se odnose na psiho-socijalni tretman i liječenje od alkohola. U 7 slučajeva smo imali zabranu približavanja i uznemiravanja i udaljenja iz kuće počinitelja nasilja,“ kazala je Vila Robović, koja je i članica Koordinacijskog tijela za prevenciju i borbu protiv nasilje nad ženama i nasilja u obitelji HBŽ.
Centar za socijalni rad
Sljedeća vrata na koja smo pokucali bila su ona psihologinje Cvite Stupar Ljubas u livanjskom Centru za socijalnu skrb. Nije nas zanimala statistika već život, život žrtve, odnos s nasilnikom, i kako izrečene sankcije/kazne utječu na obitelj. Pokušali dokučiti što je bolje – izreći kaznu ili angažirati dostupne resurse i službe, kako bi se nasilnik ‘preodgojio’!? Također, koliko je novčana kazna, koja je najčešći vid sankcije, mač sa dvije oštrice, jer i to ide na teret onih koji su zlostavljani, budući da su u istom kućanstvu sa zlostavljačem! Usuglasili smo se da je novčana kazna zapravo najlošije rješenje jer ona pogađa cijelu obitelj. Stoga je bilo situacija da žrtva povuče tužbu upravo iz razloga što izricanje novčane kazne indirektno sankcionira i njih. Naša sugovornica ističe i to kako je, za razliku od drugih modaliteta zlostavljanja, fizičko najlakše dokazati jer su ozljede vidljive, liječnik ih konstatira i izda liječnički list i to je dokaz.
„Kada toga nema, a to je uglavnom kod psihološkog, emocionalnog i ekonomskog zlostavljanja, kada žena dođe u situaciju da odustane umjesto da da izjavu tužiteljstvu, onda tu nema elemenata kaznenog djela, znači nema dokaza. Te vrste nasilja su i inače teško dokazive, što je i razumljivo, a uza sve to kako to napraviti kada jedinog dokaza, izjave žrtve, nema,“ ističe psihologinja Stupar Ljubas a mi se prisjećamo one narodne da ružna riječ zna više zaboljeti nego šamar.
„Da, ružna riječ, zapravo psihološko nasilje itekako boli. Takvo nasilje je definitivno dugotrajnije, teže se otkriva i moje mišljenje je da nosi puno veće posljedice, ne samo za direktnu žrtvu, a uglavnom su to žene, nego i za njihovu djecu koja su promatrači takvoga ponašanja svojih roditelja. A djeci su roditelji broj jedan, oni su alfa i omega njihovoga bivstvovanja. Ono što uče, uče u svojoj kući, pa tako i kako će se ponašati u svojim budućim vezama i brakovima. Naravno, ima tu utjecaja i okoline, i društva, i učiteljice, poslije i nastavnika, profesora… Svi oni utječu na to kako će se osoba razviti kao ličnost, ali najviše uče od svojih roditelja, ističe naša sugovornica kao i to da se ne govori dovoljno o tome kako obiteljsko nasilje utječe na djecu.
Da bi žrtve mogle okrenuti novu stranicu u životu potrebno je puno toga. Uz psihosocijalnu i pravnu potporu potrebna je i ekonomska neovisnost, a nje bez zaposlenja nema. I u tom smislu društvena zajednica treba više poraditi.
„Ima i primjera da su žrtve same, bez pomoći trećih osoba, okrenule novu stranicu u životu, i to vrlo uspješno. Na žalost, ima dosta primjera da se žrtva vraća nasilniku unatoč kazni, unatoč potpori svih institucija. Kažem na žalost zbog djece. Razumijem da je u toj zajednici došlo i do psihološke promjene njihove ličnosti, razumijem i da ih je strah otići jer im je ono u čemu žive poznato, znaju kako reagirati a strah ih je od nečeg nepoznatog, novoga. Ali moram naglasiti da tu, osim zlostavljača i žrtve, ima još netko, a to su djeca, a ona su najranjivija skupina,“ naglasila je psihologinja livanjskog Centra za socijalnu skrb Cvita Stupar Ljubas.
I na kraju recimo da obiteljsko nasilje nije problem pojedinaca, nego cijeloga društva, te da smo svi mi, i po zakonu i po savijesti, dužni prijaviti ga nadležnim institucijama.
Prijavite rodno zasnovano nasilje, nasilje u obitelji na besplatne telefone: SOS – 1265 , policija – 122.
Tekst i fotografije: Željka Mihaljević, novinarka i članica Koordinacijskog tijela za prevenciju i borbu protiv nasilje nad ženama i nasilja u obitelji HBŽ
