Na kraju ovoga toplog ljeta dr. Darka Čondrića zatičemo u njegovom Livnu, u kojega se bio vratio nakon mnogih godina u Hrvatskoj, kojemu se posvećuje kao prvi čovjek grada, istodobno nastavljajući svoj radiološki posao.
U razgovoru nam između ostaloga otkriva kako je biti liječnik u BiH, s kojim se izazovima susreće kao gradonačelnik, a ne izostaje ni iskrena promidžba ljepota livanjskog kraja.
Kako procjenjujete položaj liječnika u BiH sa cehovskog aspekta? Kako ste strukovno organizirani?
Kao što je cijela zemlja podijeljena na dva entitita i distrikt, zatim entitet Federacija BiH na deset županija, tako su i cehovske liječničke organizacije podijeljene na isti način.
Imamo u F BiH 10 županijskih liječničkih komora i deset županijskih liječničkih sindikata plus po jedna federalna komora i federalni sindikat. Moj je dojam da su komore, koje su zakonska kategorija, poprilično pasivne kad je u pitanju promicanje liječničkih interesa. Manje-više sve se svodi na prikupljanje članarine i izdavanje licencija te na organiziranje ponekih simpozija i edukacijskih predavanja. Sindikati liječnika na svim razinama aktivniji su u nastojanju da se poboljša status liječnika u društvu.
Iako su vlastodršci pokušali odredbama zakona o reprezentativnosti izbaciti liječnike kao socijalne partnere iz kolektivnog pregovaranja, uspjeli smo lobiranjem i udruživanjem snaga u svim županijama postići reprezentativnost te 2018. potpisati kolektivne ugovore u svim županijama/kantonima. Smatram da je Savez strukovnih sindikata doktora medicine i stomatologije F BiH danas najznačajniji čimbenik u pozicioniranju liječničke struke u federaciji BiH.
Nažalost, zbog različite ekonomske moći između županija/kantona još uvijek je značajna razlika u materijalnom a i profesionalnom položaju liječnika u pojedinim županijama.
Je li velik odlazak liječnika iz BiH?
Da, odlazak liječnika u zapadnoeuropske zemlje problem je koji sve više pogađa BiH. Nezadovoljavajući položaj liječnika u BiH-društvu i niske plaće najčešći su razlozi zbog kojih odlaze. Ali ne samo to, već i loši uvjeti rada, vrednovanje stručnosti i
znanja, nemogućnosti napredovanja u struci, nepostojanje edukacije koju bi poslodavci plaćali liječnicima i niz drugih čimbenika.
Velik je problem manjih sredina i bolnica, a tako i naše Županije, taj da se ne vraćaju završeni studenti medicine (procjena: oko 50 %). Oni koji dobiju specijalizaciju također često ostaju u većim središtima i ne vraćaju se u matičnu ustanovu (oko 30 – 40 %). Odlaze i stariji liječnici. Rezultat je svega toga da smo pri samom dnu u F BiH kad je u pitanju broj liječnika na tisuću stanovnika (1,34), dok je prosjek u F BiH oko 2,1. Da bi se to donekle spriječilo treba donijeti strategiju i sustavne mjere koje će poboljšati uvjete rada liječnika, što je osnovni preduvjet ostanka.
Imaju li hrvatski liječnici u BiH specifične probleme u odnosu na ostale liječnike?
Mislim da liječnici u BiH u profesionalnom smislu nemaju nekakvih različitosti u odnosu na kolege u ostalim sredinama. Sigurno su kao stručnjaci na primjerenoj razini i prate trendove struke u EU i svijetu, tako da u BiH ima doista vrhunskih stručnjaka, no liječništvo je kao struka sve ugroženija odlaskom liječnika iz BiH.
Koliko su hrvatski liječnici u BiH povezani s Hrvatskom, s liječnicima u Hrvatskoj i s hrvatskom medicinom? Postoji li suradnja?
Dobar dio liječnika Hrvata iz BiH članovi su Hrvatske liječničke komore. Najveći dio naših specijalizanata specijalizira u bolnicama u Hrvatskoj, tako da i u našim zdravstvenim ustanovama nastojimo primjenjivati medicinske postupke i doktrine liječenja kao i u Hrvatskoj. Postoji, rekao bih, i individualna suradnja, ali i institucijska suradnja na višim razinama.
Liječnici u Hrvatskoj pobuđuju veliko zanimanje medija, nemože se baš reći “i u dobru i u zlu”. Je li slično stanje u BiH ?
Moram priznati da taj medijski dio slabije pratim, no činjenica je da su liječnici, ali i zdravstvo u BiH općenito zanimljivi medijima. No svjedoci smo da se danas u „moru“ medija nerijetko nestručnim člancima narušava ugled medicinske struke i liječništva. Puno je takvih primjera u posljednje dvije godine COVID-pandemije. Svakako ima i jako dobrih članaka i pozitivnih primjera koji u medijima donose stručne i korisne informacije te tako na neki način pomažu ljudima, odnosno zdravstvu.
Kakvo je Vaše gledište na odnos privatnog i javnog zdravstva u BiH? Je li regulativa primjerena i je li praksa zadovoljavajuća?
Zakonska i podzakonska regulativa manjkava je i često nelogična. U našoj Županiji djeluje nekoliko privatnih ordinacija – poliklinika, no, koliko znam, ne postoji niti jedan primjer ugovaranja usluga nadležnog zavoda za zdravstveno osiguranje s privatnim zdravstvenim ustanovama. To je pomalo nelogično s obzirom na sve težu dostupnost zdravstvenih usluga zbog manjka liječnika. Stoga pacijenti sami plaćaju usluge u privatnim zdravstvenim ustanovama. Mislim da bi trebalo omogućiti osiguranicima obavljanje bar jednog dijela zdravstvenih usluga u privatnim zdravstvenim ustanovama preko uputnica i na trošak zavoda, naravno, prema raspoloživim sredstvima. To bi svakako povećalo i konkurentnost te smanjilo redove i liste čekanja u bolnicama.
Koji su vitalni problemi zdravstva u BiH? Je li kriza s koronom uzrokovala mnogo promjena?
Kao što sam već spomenuo, to su nedostatak kadra - liječnika, sve veći odlazak liječnika iz BiH, visoka prosječna starosna dob liječnika specijalista i mala izdvajanja za zdravstvenu zaštitu (prosječno 400 EUR/ stanovnik godišnje).
Posljedice su zastarjela medicinska tehnologija, nedostatna digitalizacija, ponekad sporo uvođenje novih metoda liječenja i novih lijekova te preopterećenost zdravstvenih djelatnika (mnogo dežurstava i prekovremenih sati). U manjim sredinama je
problem što liječnici specijalisti rade vrlo širok spektar djelatnosti, npr. radiolozi rade kompletnu dijagnostiku svih organa i organskih sustava, neuro-dijagnostike, pedijatrijske dijagnostike, UZV-a, MSCT-a, MR-a itd.
Opći kirurzi rade od dječje kirurgije i traumatologije do abdominalne kirurgije, internisti od kardiologije i gastroenterologije do endokrinologije.
Teško je s takvim radom i preopterećenošću u današnje vrijeme u svemu biti dobar i u trendu s novim dostignućima u medicini. Korona kriza je dodatno razotkrila sve slabosti zdravstvenog sustava.
Kao gradonačelnik Livna aktualno ste i politički angažirani kao i nemali broj liječnika u Hrvatskoj. Koji su vaši motivi za to?
Nakon povratka iz Zagreba u svoje Livno vidio sam da ljudi odlaze, da imamo niz teškoća i problema, da smo mi Livnjaci na našoj mjesnoj razini dosta politički podijeljeni, no isto tako da je Livno prekrasna i sigurna sredina za život, sredina koja može
ponuditi puno mogućnosti. Stoga je moj motiv prije svega u ovom izazovnom i teškom vremenu da pokušam dati, uz svoj liječnički poziv, još nešto svojoj sredini u kojoj sam rođen i u kojoj sam odrastao. Zajedno s dobrim, iskrenim i stručnim ljudima mislim da Livno može bolje i više! Livno ima mnogo uspješnih, stručnih i sposobnih ljudi, kako u Livnu tako i u dijaspori, pa kao gradonačelnik želim biti otvoren prema svima, tako da zajedno radimo u interesu Livna i naših ljudi.
Inače, moram reći da nisam bio politički aktivan i nikad nisam ozbiljno razmišljao o svom političkom angažmanu sve do prije dvije godine. Tada sam se nakon puuuno razmišljanja i razgovora s obitelji, koja mi je najveća podrška, i razgovora s prijateljima,
odlučio za ovu „misiju“. Naravno, ostao sam dijelom aktivan u struci, u svojoj radiologiji, jer u manjoj sredini nije moguće „zamrznuti“ svoj liječnički poziv. Ipak, ja sam prije svih drugih zvanja i zanimanja liječnik!
Kako gledate na političke prilike u BiH u svjetlu izbornog zakona i puta prema Europi? Kako doživljavate eksponiranje vodstva RH s tim u vezi?
Trenutačno političko stanje naše BiH zasigurno nije zadovoljavajuće, potrebna je žurna reforma kako bi se otklonile diskriminacija i nejednakost te osigurala legitimna zastupljenost konstitutivnih naroda u BiH. Hrvati u BiH svoja prava politički nastoje
zaštititi i poboljšati prije svega kroz Hrvatski narodni sabor BiH, a to je jednakopravnost triju konstitutivnih naroda i njihove legitimne političke volje u ključnim institucionalnim tijelima, što je i osnova Daytonskog mirovnog sporazuma.
Budući da je RH jedna od potpisnika Daytonskog mirovnog sporazuma, podrazumijeva se da ima obvezu u održavanju stabilnosti države BiH, osobito u zaštiti prava hrvatskog naroda u BiH. Iz dosadašnje podrške i doprinosa, kako Vlade tako i predsjednika RH u procesu rješavanja pitanja Izbornog zakona, možemo zaključiti da imamo zajednički cilj – osigurati državljanima poštivanje prava i ljudskih sloboda. Vjerujem u iskrenu želju i volju aktualne vlasti u RH da što prije dođe do sporazuma i
postizanja dogovora.
Držim da bismo izbornom reformom mogli napredovati na svojem putu prema EU stjecanjem statusa zemlje kandidatkinje. Ulaskom BiH u Europsku uniju stekli bi građani BiH ekonomsku sigurnost, a i sve povoljnosti izvoza dobara koje naša država nudi. Kao gradonačelnik Grada Livna vjerujem da bi svi potencijali došli do izražaja. Od specifičnih oblika turizma, visokocijenjenog prehrambenih proizvoda do obnovljivih i ekološki prihvatljivih prirodnih izvora energije, koje naš grad, ali i cijela zemlja, imaju napretek.
Tko je Darko Condrić?
Teško je o govoriti sebi, no rekao bih: običan čovjek sa svojim manama i valjda nekim vrlinama, katolik, oženjen, otac četvoro djece, Livnjak, liječnik, specijalist radiolog i subspecijalist ultrazvučne dijagnostike.
Kao zagrebački student ukupno sam oko 15 godina proveo u Zagrebu i vratio se u svoje Livno. Lijepe me uspomene vežu za Zagreb, osobito za specijalizantski staž u Vinogradskoj, gdje je bila vrhunska ekipa, te za sportske susrete i nogomet, za Jarun…
Nakon povratka u Livno radim u Županijskoj bolnici fra Mihovil Sučić niz godina kao radiolog i šef odjela. Također i u Hrvatskoj, kao vanjski suradnik poliklinika Glavić Dubrovnik, Medikol St, Analiza Dugopolje, kao stalni sudski vještak…
No sada kad sam gradonačelnik Livna ove sam aktivnosti „zamrznuo“, osim rada u Livnu u županijskoj bolnici. Imam puno hobija i različitih interesa, prije svega cijeli život igrao sam nogomet, recimo, profesionalno se bavio malim nogometom u HR i BiH u najvišem rangu natjecanja, te sa svojim MNK Seljak Livno osvajao prvenstvo F BiH i Kup.
Član sam nogometne reprezentacije hrvatskih liječnika, tzv. Cro Docs-a, s kojom sam dva puta osvajao svjetsko prvenstvo liječnika nogometaša. Volim umjetnost, a pomalo i sam slikam, planinarim, bicikliram, skijam… Uživam u Livnu i ljepotama svoga kraja te volim prijatelje i kolege koji dođu u Livno povesti u našu prekrasnu prirodu.
Hvala Vam za mogućnosti da se predstavim u našim Liječničkim novinama!
