U večernjim satima, 24. srpnja 2021. u gradskoj bolnici u Livnu u 81. godini života blago u Gospodinu preminuo je fra Miro Vrgoč, svećenik franjevac Bosne Srebrene.
Sveta misa zadušnica za pokojnoga fra Miru je u utorak, 27. srpnja u 12 sati u samostanskoj crkvi na Gorici. Nakon Mise je ukop na obližnjem groblju sv. Mihovila.
Fra Miro Vrgoč rođen je 30. rujna 1940. u Rapovinama, župa Livno, od oca Petra i majke Kate r. Duvnjak. Osnovnu školu pohađao je u rodnom Livnu (1948 – 1956), a srednju u Franjevačkoj klasičnog gimnaziji u Visokom (1956 – 1961).
Redovnički habit sv. Franje obukao je 14. srpnja 1960. u Kraljevoj Sutjesci, a prve redovničke zavjete položio je 15. srpnja 1963. također u Kraljevoj Sutjesci. Svečane redovničke zavjete dao je 2. siječnja 1967. kada je provincijal bio fra Vjekoslav Zirdum. Za đakona je zaređen 11. ožujka 1967., a za svećenika 9. srpnja 1967. po rukama nadbiskupa mons. Marka Alaupovića.
Redovni teološki studij pohađao je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1963 – 1968) i na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1968 – 1969). Nakon toga započeo je postdiplomski studij iz dogmatike u Zagrebu, gdje je magistrirao 1971., a dvije godine kasnije 1973. i obranio svoj doktorski rad.
Nakon ređenja obnašao je službu župnoga vikara u župi i samostanu Dubrave (1968 – 1969), a zatim i kratku profesora vjeronauka u Franjevačkoj klasičnog gimnaziji u Visokom. Potom odlazi u Sarajevo na Franjevačku teologiju, gdje je dugi niz godina vršio službu profesora predavajući nekoliko predmeta iz područja dogmatske teologije (1973 – 2005). Jedno vrijeme obnašao je i službu gvardijana u samostanu na Nedžarićima (1979 – 1982). Nakon odlaska u mirovinu 2005. sve vrijeme do svoje smrti boravio je u svome matičnom samostanu na Gorici u Livnu vršeći službu ispovjednika.
Brojnim generacijama franjevačkih studenata ostat će u trajnom sjećanju lik strogog i zahtjevnog, ali nadasve pravednog i dobrog profesora fra Mire Vrgoča. Fra Miro je uistinu bio ne samo odličan profesor i pedagog, nego prije svega živi svjedok i primjer onoga što je naučavao. Bio je uvijek redovit na svim molitvenim točkama samostanskoga života, kao i na predavanjima. Po njemu se mogao navijati sat. U obdržavanju kućnoga reda i redovničke discipline bio je strog najprije prema sebi, a onda je to tražio i od drugih. Sve je to činio s neobičnom jednostavnošću i ljubavlju, što je bilo prožeto i posebnim osjećajem za šalu. Time je izazivao duboko poštovanje nas studenata koji smo u njemu zaista gledali oca koji nas odgaja čvrstom rukom, ali pravedno, s ljubavlju i poštovanjem.
„Dobri naš profesore fra Miro, neka ti dobri Gospodin kojemu su tako predano i postojano služio cijeloga svoga života u duhu sv. Franje Asiškoga, otvori rata raja i uvede u svoje vječno prebivališta. Pokoj vječni daruj mu Gospodine. I svjetlost vječna neka mu svijetli!“, napisali su u sućuti iz Provincijalata Bosne Srebrene. (kta/fia)
