Čak 129.673 djece, odnosno maloljetnika u Bosni i Hercegovini korisnici su nekog oblika socijalne zaštite u prošloj godini. To je za oko 2.000 više u odnosu na godinu ranije, kada ih je bilo 127.682.

Podatak je to Agencije za statistiku BiH, objavljen u biltenu "Socijalna zaštita u BiH". U njemu su navedeni podaci o korisnicima svih oblika, mjera i usluga socijalne zaštite, ali i podaci o ustanovama socijalne zaštite i zaposlenim u tim ustanovama, u razdoblju od 2013. do 2018., piše Faktor.

U okviru broja od 129.673 maloljetnika koji su na socijalnoj zaštiti, njih čak 55.800 ugroženo je obiteljskom situacijom (39.787 djeca roditelja koji nemaju dovoljno prihoda, 2.520 djece roditelja koji zanemaruju ili zlostavljaju djecu, 3.789 vaspitno zanemarene i zapuštene djece, 7.635 djece čiji je razvoj ometen obiteljskim prilikama, 597 djece bez oba roditelja, 34 djece nepoznatih roditelja, 579 napuštenih od roditelja, 743 djece roditelja koji su spriječeni obavljati roditeljsku dužnost, 116 djece roditelja uskraćenih roditeljskih prava).

U prošloj godini 15.132 maloljetnika bili su korisnici socijalne zaštite jer se radi o osobama sa smetnjama u psihičkom i fizičkom razvoju, dok je 5.540 njih društveno neprihvatljivog ponašanja. U okviru te kategorije, 771 maloljetnik je sklon skitnji, 1.344 prosjačenju, 116 prostituciji, 2.563 činjenju kaznenih djela, 321 uživanju alkoholnih pića, a 425 opojnih droga.

Socijalnu zaštitu lani su koristile još i psihički bolesne osobe (555), osobe u stanju različitih socijalno-zaštitnih potreba, kao što su teške stambene prilike, civilne žrtve rata, osobe koje su se vratile sa izdržavanja kazne… (44.636), te one koji nisu svrstani ni u jednu od specifičnih kategorija (8.010).

Zamoljeni da prokomentiraju ove porazne podatke, u organizaciji Save the Children za Faktor kažu kako su pokazatelji evidentno alarmantni, ali su stava da prikazani podaci i dalje ne odražavaju stvarno stanje u Bosni i Hercegovini. Kako kažu, ti podaci predstavljaju statistiku samo o onim korisnicima koje su identificirali centri za socijalni rad.

- U Bosni i Hercegovini imamo značajan broj djece koja su pravno nevidljiva, koja zbog raznih stereotipa i straha od diskriminacije u svojim lokalnim zajednicama nisu nikada kontaktirala centre za socijalni rad, djece u prosjačenju koja nisu identificirana, djece žrtava trgovine ljudima koja nisu zaštićena, djece žrtava obiteljskog i institucionalnog nasilja koje nije prijavljeno... - kazao je Amir Bašić, koordinator u programu dječije zaštite u ovoj organizaciji.

Save the Children već dugi niz godina u BiH, Srbiji i Crnoj Gori podržava projekte i inicijative koje imaju za cilj unapređenje ostvarivanja prava djece s fokusom na zaštitu djece od svih oblika zlostavljanja i zanemarivanja i njihovo uključivanje i ostanak u obrazovnom sustavu.

- Jedna od brojnih intervencija Save the Childrena u Bosni i Hercegovini jesu dnevni centri za djecu uključenu u život i/ili rad na ulici i djecu u riziku. Ovi dnevni centri egzistiraju u pet gradova u BiH - Bijeljini, Brčkom, Banjoj Luci, Bihaću i Mostaru, dok su u prethodnim godinama centri ovog tipa otvoreni i u Tuzli, Zenici i Sarajevu. Prosječan broj djece koja primaju usluge u svakom od ovih centrara na godišnjoj razini je oko 200. Taj broj je u porastu svake godine i od 2010. godine, kada smo u tim centrima imali u prosjeku 80 korisnika, sada se taj broj kreće oko spomenutih 200 korisnika godišnje po dnevnom centru – objašnjava Bašić.

Također, kako dodaje, zanimljiv je pokazatelj da je 2010. godine 90 posto djece uključene u prosjačenje bilo iz reda romske populacije, dok je taj postotak danas 60 posto djece iz romske populacije i 40 posto iz opće populacije. Broj djevojčica i dječaka uključenih u prosjačenje je također izjednačen.

Kako objašnjava Bašić, ključni izazov u radu dnevnih centara, ali i ostalih usluga za djecu i obitelji koje osiguravaju nevladine organizacije, jeste činjenica da usluge i njihove pružatelje službeni sustav ne prepoznaje.

- Naravno, dnevni centri nisu jedini oblik servisa u zajednici u Bosni i Hercegovini. Na lokalnim razinama postoji veliki broj neformalnih servisa za djecu koji zbog nekvalitetnih zakonskih rješenja nisu prepoznati u zajednici niti ih koriste sustavi socijalne zaštite. Apsurd ovakve situacije se posebno ogleda u činjenici da su centri za socijalni rad u kroničnom nedostatku financijskih, ljudskih i materijalnih kapaciteta zbog čega je i njihovo reagiranje na iskazane potrebe stanovništva ograničeno. Ono što je posebno alarmantno, jeste činjenica da, zbog navedene situacije u kojoj se institucije socijalne zaštite nalaze, preventivni rad gotovo i ne postoji – kaže Brkić.

U Save the Childrenu smatraju da bi reforma socijalne zaštite, te usuglašavanje principa i standarda njenog djelovanja na području cijele Bosne i Hercegovine, doprinijeli pravovremenoj prevenciji, identifikaciji i sanaciji problema s kojima se korisnici susreću, te kvalitetnijim i održivijim intervencijama prema korisnicima.

Pratite Livno Online na Facebooku, Twitteru, Instagramu ili Youtube-u

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i Livno Online ne može se smatrati odgovornim za izreceno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.Ukoliko ne posjedujete email adresu u polje za email adresu upišite abc@abc.com

Najnovije BiH