Čelnik vodeće hrvatske stranke u Bosni i Hercegovini Dragan Čović mnoge je zatekao odlukom da se neće kandidirati za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, ali i ni za jednu drugu poziciju na sljedećim izborima u toj zemlji.
Iako je na čelu HDZ-a BiH kao stožerne stranke Hrvatskog narodnog sabora (HNS), Čović će ovu predizbornu kampanju voditi za druge kandidate, uključujući Borjanu Krišto, koja će usprkos prijetećem izbornom inženjeringu i majorizaciji Hrvata nastojati pobijediti u utrci za hrvatsko mjesto u državnom Predsjedništvu. O svemu tome govorio je u intervju za Večernji list.
Iako ste to više puta najavili, mnoge je zatekla vaša odluka da se ne kandidirate ni za jednu funkciju na sljedećim izborima. Zašto ste se odlučili na takav potez?
Odraz je zrelosti u vođenju politike promišljati dugoročno tu politiku i hrvatskog naroda i BiH u cjelini. Iz HDZ-a kao stranke, a i HNS-a kao asocijacije najvećeg broja hrvatskih stranaka u BiH, poslali smo jasnu poruku i svojem biračkom tijelu, ali i svima drugima u BiH i međunarodnoj zajednici. Vjerodostojnost zastupanja interesa naše domovine i našeg naroda u BiH dovela je do toga da ne samo za Predsjedništvo BiH nego ni na jednoj kandidacijskoj listi ne treba biti ime predsjednika stožerne stranke hrvatskog naroda. Ja sam uvjeren da je to dobar potez koji će mnoge demantirati. Ponajprije one iz političkog Sarajeva i neke iz međunarodne zajednice koji su znali kazati da se politika, pa i u mojem konkretnom slučaju, vodi samo zbog osobnih interesa. Ne, ključna je misija služiti svome narodu i najbolju poruku poslat ćemo ovako – da zajedno radimo, ulažemo svu svoju energiju za veliku hrvatsku obitelj na političkoj sceni. Uvjeren sam da će to dodatno osnažiti ulogu HNS-a u BiH, jer nemate onu klasičnu utrku predsjednika stranaka na ključnim pozicijama na općim izborima. Poruka svima je da predsjednik stožerne, najveće stranke među Hrvatima ne želi ići na izbore kao nositelj bilo koje liste.
Mnoge je iznenadila i odluka da za hrvatsku poziciju u Predsjedništvu BiH kandidirate Borjanu Krišto. Zašto je izbor pao upravo na nju?
Meni je čast i zadovoljstvo što smo za ovu važnu funkciju mogli kandidirati osobu takvih ljudskih i političkih kvaliteta kakva je zamjenica predsjednika HDZ-a BiH Borjana Krišto. Ona ima veliko političko iskustvo i znanje koje može iskoristiti za dobrobit svog naroda i države BiH. Riječ je osobi koja vrlo racionalno promišlja sve probleme koji nas okružuju i vjerujem da će biti veliko osvježenje na našoj političkoj sceni. Ponosan sam što ću moći uložiti sve znanje i energiju kako bih joj pomogao u utrci za mjesto u Predsjedništvu BiH. Da sam ja kandidat, onda bih vjerojatno bio suočen s prozivkama kako nešto radim zbog osobne koristi i dobiti. Ovako ja potpuno rasterećen ulazim u ovu predizbornu kampanju spreman učiniti i mnogo više nego da sam ja kandidat kako bismo osigurali legitimne političke predstavnike Hrvatima. Mi smo poslali jasnu poruku svom biračkom tijelu i strukturom kandidacijskih lista na svim razinama, na kojima dominiraju mladi, obrazovani ljudi, velik broj žena.
Nagađa se da ste vi zapravo zainteresirani za poziciju predsjedatelja Vijeća ministara BiH nakon izbora?
To su podvale i spinovi koji dolaze od istih onih iz političkog Sarajeva koji su izgubili elemente za političku trgovinu u kampanji. Bili su sigurni da ću ja biti kandidat za člana Predsjedništva BiH pa su na tome planirali voditi kampanju. E sad, kad toga nema, onda su sami postavili jednu projekciju i sad se u javnosti bave njome. Spin koji nema nikakva smisla, ali baviti se sad tom temom ima za cilj samo mobilizirati jedan dio njihova biračkog tijela. To je potpuno promašeno i ja se na to mogu samo nasmijati. Izvršna vlast uspostavljat će se na temelju dogovora političkih partnera nakon izbora.
Bošnjaci su na izborima već u tri navrata izabrali hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Jesu li u međunarodnoj zajednici svjesni posljedica za odnose u BiH i čine li što da se to ne ponovi?
Uvjeren sam da predstavnici međunarodnih institucija do kraja razumiju te posljedice. Što oni mogu učiniti da se to ne ponovi, drugo je pitanje, ali jasno je da je takva bošnjačka politika oslikana potpunim nefunkcioniranjem zakonodavne i izvršne vlasti na državnoj razini. I svi oni koji su mislili da će birajući Hrvatima treći put predstavnika dobiti u BiH neki imaginarni odnos 2:1, tobože u ime BiH, najviše su naštetili upravo BiH. Uvjeren sam da je to dovoljan signal i onima koji provode takve politike, ali i mnogima u međunarodnoj zajednici da to treba apsolutno spriječiti. BiH može opstati samo kao država triju konstitutivnih naroda, što uostalom potvrđuje i zadnji popis stanovništva, na kojem se 97 posto ljudi u BiH izjasnilo pripadnikom jednog od ta tri naroda, što dovoljno govori o odnosima u BiH. A to nijekati zarad nekih novih osvajanja ili pretvaranja BiH u navodnu građansku državu kako bi najbrojniji narod ovladao ovim prostorom vrlo je opasno. Danas treba jasno reći da je to promašena i nazadna politika koju ne podupire većina ljudi u BiH. Predstavnicima međunarodne zajednice preporučujem da vide čime smo se bavili proteklih nekoliko godina i kako smo došli u poziciju da potpuno zaostanemo na europskom putu. A posebna je odgovornost i obveza na onima koji imaju ovlasti kao protektori u BiH putem OHR-a. Ta moć sa sobom nosi i odgovornost za odluke koje mogu ili trebaju donijeti.
Najveća politička borba Hrvata u BiH jest ona za izmjene izbornog zakona. Kada će BiH dobiti novi izborni zakon i je li ga uopće moguće donijeti u ovakvom političkom ambijentu?
Morat ćemo kombinirati svoje i ovlasti onih koji konzumiraju bonnske ovlasti dok ne dobijemo kandidacijski status za EU. Visoki predstavnik prije mjesec dana već je posegnuo za tim ovlastima kako bi se riješila neka pitanja oko financiranja izbora. Mislim da će na isti način morati reagirati i kada su u pitanju odluke Ustavnog suda BiH, jer to je njegov posao. Ovdje ponajprije mislim na odluku Ustavnog suda koja se odnosi na legitimno predstavljanje Hrvata, gdje opet postoji mogućnost da zbog rasporeda izbornih jedinica u Federaciji BiH brojniji narod bira hrvatski klub u Domu naroda. Izborni zakon morat će se promijeniti i svi relevantni europski i američki predstavnici stavili su do znanja da to moramo učiniti, kad već nismo uspjeli prije izbora, a onda najkasnije šest mjeseci nakon izbora. Neophodno je to da bi se mogli do kraja implementirati izborni rezultati i da bi se stvorila jedna nova atmosfera u izgradnji odnosa unutar BiH.
Očito je problem u odnosima Hrvata i Bošnjaka danas možda i gorući problem u BiH. Kako popraviti odnose?
Krajnje je vrijeme da napravimo iskorak kako bi se to povjerenje uistinu vratilo. Političari moraju napraviti prvi korak u popravljanju tog prevažnog odnosa između Hrvata i Bošnjaka u Federaciji, koja ne može preživjeti kao funkcionalan dio BiH bez snažnog povjerenja između ova dva naroda. To treba raditi na svim razinama i u svim sferama djelovanja, ali primarno u političkoj. Mi želimo ohrabriti kolege Bošnjake da razumiju da se BiH ne može ovladati brojnošću, da nije dobro ni za bošnjački narod ako se hrvatskom narodu uzurpiraju prava i nameću politički predstavnici. Nastojat ćemo to prenijeti na ukupni politički prostor, a naročito u ovoj predizbornoj kampanji. Obično je to vrijeme u BiH kada se radikaliziraju stavovi da bi se privukli glasači. Mi ćemo tu pokušati obrnuti stvari i inzistirati na jačanju odnosa između Hrvata i Bošnjaka upravo u predizbornoj kampanji. Želimo i hrvatsko i bošnjačko biračko tijelo mobilizirati oko ideja i principa koji jamče suživot i međusobno uvažavanje koje ima i jednu povijesnu dimenziju.
Koliko je Hrvatska pomogla u internacionalizaciji hrvatskog pitanja u BiH i potrebi rješavanja?
Ne samo na europskoj agendi. Pitanja koja smo otvarali posljednje dvije godine danas su do te mjere relevantna u svim međunarodnim centrima, a uloga Republike Hrvatske u tomu je prevažna. To apsolutno nismo mogli sami učiniti. Kombinirajući nositelje izvršne i zakonodavne vlasti u Hrvatskoj, mislim da smo u tome konačno uspjeli. Koliko god mnoga pitanja nismo riješili, evidentno danas svi razumiju da bez rješenja pitanja hrvatskog naroda u BiH, našeg legitimnog predstavljanja, BiH neće funkcionirati kao normalna država. I što smo se u prošlosti više udaljavali od takvog ponašanja, mi smo dublje propadali na ljestvici euroatlantskih integracija. Neizmjerno sam zahvalan svim dužnosnicima u RH koji su nam pomogli da ovo pitanje približimo donositeljima odluka u centrima moći u svijetu koji danas realno imaju potpuno druge prioritete.
Premijer Andrej Plenković među najvećim je zagovarateljima europskog puta BiH, kao i pomoći Hrvatima u borbi za jednakopravnost.
RH je putem svojih predstavnika učinila golem iskorak u stabiliziranju ovih prostora. Uza sve ove probleme koje danas imamo zamislite kakvo bi bilo stanje da nismo imali prijatelje u RH. Premijer Plenković učinio je velik napor da realno sagleda sve probleme u BiH, da ih postavi tako da je BiH strateški partner RH i često smo znali reći, da nema nijednog Hrvata ovdje, BiH bi opet bila strateški interes Hrvatske. Veseli me da premijer Plenković uviđa kako treba što više investirati gospodarski i socijalno u BiH, koja je i demografsko izvorište Hrvatske. Da trebamo stvoriti uvjete kako bismo i ovdje dostigli standarde koji će motivirati naše ljude da ostaju u BiH. Zajednički smo zaključili da ta pomoć u sljedećem periodu treba biti još sadržajnija. Tu je i ekonomski interes ulaganja u BiH, jer onda dobivamo sinergijski učinak Hrvata s obje strane granice. Drago mi je da premijer, cijela Vlada, predsjednik Republike, Sabor to razumiju i da na tim principima tražimo najbolja rješenja za opstojnost hrvatskog naroda u BiH. Tu ističem i važnost korištenja europskih fondova i za mene je nezamislivo da ubuduće bilo koji projekt koji iz RH ide prema EU nema i neku poveznicu prema BiH.
Predsjednik Zoran Milanović zagovara odlučne, ali ekstremne poteze vezane za status Hrvata u BiH i to javno izražava. Kako vi balansirate između Pantovčaka i Banskih dvora?
Ja moram zahvaliti svim nositeljima vlasti u RH. Treba imati na umu da su ovlasti predsjednika Republike drukčije od onih predsjednika Vlade pa je onda i njihova komunikacija u Hrvatskoj i izvan njezinih granica drukčija. Nije lako balansirati između, da tako kažem, dvije tako jake osobe, dva svojevrsna karaktera i autoriteta koja vas žele vezati za stavove koje iznose. Neki izgledaju predinamični, brzi u svom rješenju, neki su drukčiji, ali mislim da kombinacijom ta dva pristupa možemo uspjeti. Na meni je bio težak zadatak da bez obzira na njihove razlike vezane za unutarnju politiku dovoljno jasno predočim našu situaciju i da imamo neupitnu potporu i premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića za naše prioritetne potrebe, a one su danas prije svega vezane za izborni zakon.
Vi ste sredinom tjedna bili u Bruxellesu na razgovorima s povjerenikom za proširenje Oliverom Varhelyijem. Bili su tamo i Bakir Izetbegović i Milorad Dodik. Je li postignut kakav napredak?
On je želio porazgovarati s predstavnicima triju konstitutivnih naroda na temu reforme izbornog zakona, odnosno našeg kandidatskog statusa. Razgovori su bili bilateralni, jer je gospodin Izetbegović, pod pritiskom političkog Sarajeva, izbjegavao zajednički razgovor. Osnova mog razgovora s povjerenikom Varhelyijem bila je da pokušamo stvoriti ambijent i, dok traje kampanja, a posebno nakon izbora, da možemo implementirati izborne rezultate, a da uvažimo presude sudova koje su se doticale izbornog zakonodavstva. To smo definirali kao pitanje broj jedan, a ako bi to završilo uspješno, da onda odmah otvorimo pitanja usvajanja tri zakona bitna za kandidacijski status BiH do kraja godine.
U razgovorima koje vodite s njihovim dužnosnicima kakav je uopće stav EU i SAD-a danas prema BiH, a posebno prema hrvatskom narodu?
Ta se stajališta mijenjaju, prilagođavaju. Mi često nismo u njihovu fokusu. Želja da nam se pomogne često je bila izvan okvira onoga što bi bilo sukladno ustavu, našim zakonima. Jer, ono što se događa u BiH teško možete vidjeti u bilo kojoj uređenoj državi članici UN-a. To je situacija u kojoj netko dolazi izvana i govori vam kako da mijenjate zakone u BiH, smjenjujete ljude... Takav standard ne bi trebao biti primjer demokratičnosti procesa u BiH. Mislim da to trebamo mijenjati paralelno sa svojim kandidacijskim statusom za EU. Mi ćemo se morati osloboditi te pomoći i zahvaliti se tim prijateljima. Oni ne trebaju donositi odluke umjesto nas, već najveće dosege EU donijeti u BiH i primjenjivati. Pobornik sam da isključivo oni u BiH koji dobiju povjerenje na izborima, u granicama ovlasti institucija u koje su birani, preuzmu punu odgovornost za budućnost BiH. Sve drugo vodi nas u lošem smjeru.
Izvjestitelj Europskog parlamenta Tonino Picula kazao je da EU nema čarobni štapić za BiH i da su nerealna očekivanja iz BiH koja idu u tom pravcu?
Tonino Picula sigurno je jedan od onih koji izuzetno dobro poznaju odnose u BiH. Realno gleda na složenost odnosa triju konstitutivnih naroda, redovito je bio zadnjih desetak godina u prigodi izvještavati s ovog područja i krajnje ozbiljno svaki put treba čuti njegov stav. Složio bih se s njim da ne treba pridavati preveliku važnost predstavnicima međunarodnih institucija kada je u pitanju budućnost BiH. Oni trebaju pomoći, ali mi u BiH moramo rješavati probleme. Ne smijemo voditi alibi-politike i računati da će netko za nas, po potrebi, realizirati nešto u Bruxellesu ili bilo gdje drugo. Trebamo shvatiti odgovornost za našu domovinu, što nam znači integracijski proces u EU. Dakle, gospodin Picula realno sagledava stvari u BiH. Ja sam spreman surađivati s njim kako bi on svoj posao radio što uspješnije.
S političarima iz bošnjačkog i srpskog naroda dobro se poznajete. Kako ste oko nekih pitanja ipak uspjeli postići dogovor?
Što se tiče pronalaska zajedničkog jezika oko nekih pitanja, mogu reći da se to mijenja kako se mijenjaju i akteri na političkoj sceni, situacije... Imate snažnije ili slabije intenzitete u razumijevanju i osobnih ambicija, stranačkih i nacionalnih strategija. Svatko od mojih sugovornika u politici je priča za sebe i svakome od njih treba prići na drukčiji način. Ja sam od svakog od njih nastojao izvlačiti maksimum, stvarati od njih prijatelje, nazivati ih braćom, iako su neki i to osporavali.
Važno je, čini se, i to međusobno povjerenje. Ima li ga uopće među političkim liderima u BiH?
Vjerujem da se ne može voditi politika unutar jednog okvira kakav je naša domovina BiH a da nemate odnos povjerenja između onih koji zagovaraju određene politike, pa i kada se one dijametralno razlikuju u pristupu problemu i traženju rješenja. Ja vjerujem da je produkt svih tih razgovora koje sam ja vodio bila želja da učinimo najbolje za sve narode i ljude u BiH, uz puno uvažavanje sugovornika. Nastojao sam nikad ne podcijeniti sugovornike i potpuno uvažavati sve njih, bez obzira na to tko oni bili.
Jeste li nakon izbora spremni okrenuti novi list u suradnji s Izetbegovićem, Dodikom ili koga već Bošnjaci i Srbi izaberu kao svoje predstavnike?
Naravno. Naše je da se prilagodimo izbornoj volji drugih naroda i da je poštujemo. Bez obzira na to što se govorilo u kampanji, izbori će pokazati tko su bošnjački i srpski predstavnici. Posebno na pozicijama koje su odraz nacionalnog predstavljanja, a to je Predsjedništvo BiH i domovi naroda. Došlo je vrijeme da ozdravimo odnos politika Bošnjaka i Hrvata u Federaciji, a isto se odnosi i na srpske predstavnike. Ne moraju to biti nikakve snažne koalicije, ali moraju biti partnerstva, osuđeni smo na njih i ne smije biti nikakvih zapreka prema bilo kojoj osobi, pod uvjetom da nije zadrla u legitimno predstavljanje jednog od tri konstitutivna naroda. Uvjeren sam da će HDZ dobiti ove izbore i da ćemo tražiti partnere među onima koji dobiju sličnu potporu u druga dva naroda. Nama treba novi pristup, da se okupljamo oko zajedničkog projekta, a ne oko imena koja će samo formalno popuniti neke pozicije.
Znači, moguća je promjena i u partnerstvu s Dodikovim SNSD-om, koje je do sada, čini se, ponajbolje funkcioniralo?
Naša partnerstva sa srpskim predstavnicima određuje srpsko biračko tijelo. Mi danas imamo komunikaciju i suradnju na državnoj razini sa SNSD-om i njihovim koalicijskim partnerima. A sukladno izbornom rezultatu u RS-u testirat ćemo i ta naša buduća partnerstva i tu nema prepreka prema bilo kojoj opciji kojoj srpski birači daju povjerenje.
U posljednje vrijeme sve se više zagovara ideja "otvorenog Balkana". Što bi za bh. Hrvate značilo biti u takvoj regionalnoj zajednici?
Ova, kao uostalom i mnoge druge ideje proteklih desetljeća, pune su zamki i iskušenja, rekao bih. Mnogo je dvojbi koje se tu mogu otvoriti. Povezivanje sa susjedima veliko je dostignuće, ali kada se radi o prostoru koji se povezuje duž granice EU, onda se postavlja pitanje je li ta asocijacija prepreka sutrašnjem lakšem pristupanju ovih zemalja EU. Ja sam svakako zagovornik liberalizacije prometa ljudi i roba. To treba potpuno olakšati, ali ne stvarajući neke nove asocijacije. Jer ako se vratimo stotinjak godina unazad, vidjet ćemo kako se ovaj prostor transformirao i kako su se smjenjivale države i uređenja. Projekt "otvorenog Balkana" sigurno nije zamišljen tako, ali treba dobro analizirati sve ono što su prednosti, ali i nedostaci takvog puta. Ako ništa drugo, dobra je poruka da većina predstavnika vlasti u svim ovim zemljama želi napraviti iskorak u liberalizaciji, bržem protoku ljudi i roba.
Koriste li Rusija, Kina i Turska nedovoljnu odlučnost EU u priključivanju BiH i drugih zemalja jugoistoka Europe pod svoje okrilje?
Ne postoji nijedan prostor na svijetu koji nema određenu važnost za velike igrače koji žele dominirati u globalnom svijetu. Sve ono što se danas ne učini na planu našeg priključenja EU i NATO-u ostavlja prostor nekim drugim silama da unutar ovog prostora grade neke svoje interese. Mi s njima trebamo surađivati svakako, ali naše je mjesto u okrilju EU.
Rat u Ukrajini mnogi povezuju s BiH. Je li BiH nova kritična sigurnosna točka u Europi?
Iskušenja koja imamo danas s područja Ukrajine trebaju nam biti škola koju ćemo brzo svladati na cijelom Balkanu. Moramo biti obazrivi i paziti kako se sve ono što se zbiva u Ukrajini može odraziti na naš prostor. Mislim da nam je dovoljno bilo 20. stoljeće kao stoljeće rata u BiH i okruženju da bismo bili naivni i nedovoljno motivirani da trajno obeshrabrimo i spriječimo sve one koji bi iz različitih interesa željeli destabilizirati BiH. Mi želimo pokazati svoje integracijske ambicije slijedeći sve ono što je EU zauzeo kao svoj stav oko agresije na Ukrajinu, odnosa prema sankcijama i promišljanja pomoći ukrajinskom narodu. I tako treba djelovati i u budućnosti. Mi kao mala zemlja moramo se vezati za nekoga čije vrijednosti prepoznajemo kao svoje, a to je EU.
Vjerujete li da će unutar BiH biti postignut i konsenzus o priključenju zemlje NATO-u?
Vjerujem da će nam to o čemu sam upravo govorio pomoći da možda drukčije razgovaramo i o NATO-u i njegovu utjecaju. Mi već dugo radimo u okviru procesa Partnerstvo za mir, dio smo mirovnih misija u sklopu policijskih i vojnih struktura proteklih dvadesetak godina. Mnogo toga naučili smo iz suradnje s NATO-om, prihvatili smo njegove standarde i vjerujem da danas i među onima koji su govorili da žele zadržati neutralnost BiH ima mnogo motiva da uvide sve prednosti povezivanja s NATO-om.
